четвртак, 21. јун 2018.

Kal juga - Mladen Milosavljević

Leta 1976. godine, u toku arheloških radova na lokalitetu Lepenski vir, grupa arheloga pronalazi ostatke nepoznate civilizacije. Kako vreme odmiče, sve više se čini da su otkrićem nalazišta i neobičnih ribolikih skulptura, arhelozi oživeli nešto mračno, drevno i tajanstveno, nešto što vlasti po svaku cenu pokušavaju da sakriju.
Tačno 250 godina ranije, ispred beogradske tvrđave sprema se do tada najveća bitka za Beograd. Austrijska carska vojska, na čelu sa vojskoviđom i princom Eugenom Savojskim, opkoljena je višestruku brojnijim turskim snagama. Iznenada, bojište prekriva gusta magla, pod čijim okriljem Austrijanci razbijaju neprijatelja.
Putevi čuvenog vojskovođe i njegovih pratilaca volšebno će se ukrstiti sa putevima stanovnika Lepenskog vira, vodeći ih do tajne stare bezmalo osam milenijuma.
Romanom Kal juga, Mladen Milosavljević otškrinuo je vrata za, po meni, jedan novi podžanr fantastike - fantastika sa elementima arheloškog trilera, mistike, etnologije i horora :) (ala ga sročih, svaka mi čast :D ). Bez ikakve šale i preterivanja u Mladenovom prvencu, pronaći ćete sve ove žanrove, pa čak i neke ljubavno-romantične elemente, opet protkane mistikom. 
Iako mu je ovo prvi roma, Mladen mi je od ranije poznat kao autor nekoliko kratkih priča i tekstova na portalu Omaja. Međutim, sve to nije moglo da me pripremi na ono što sam pročitala na 248 stranica ovog romana. Veštinom iskusnog pisca i pripovedača Mladen nas šeta kroz vreme.
Jedan deo radnje odvija se u bliskoj prošlosti. Godina je 1976. Mijat Petrović, mladi arhelog, na iskopinama Lepenskog vira pronalazi neobičan riboliki artefakat. Taj pronalazak će mu od života i karijere napraviti haos, a njega naterati da odgovore o svojoj neobičnoj osobini da spas od briga koje ga pritiskaju pronađe u hodanju bez obuće po zemlji iz koje crpi pozitivnu energiju, o artefaktu, kao i tome zašto su držani organi personalizovani u vidu inspektora Ozrena Načića zaintersovani za pronalske iz Lepenskog vira, potraži na stranicama dnevnika provizora Frombalda koji je pronašao u staroj crkvi u svom rodnom Donjem Milanovcu.
Drugi deo priče, odnosi se na zapise iz dnevnika provizora Frombalda. Kroz njegovo viđenje Srbije saznaćemo zašto i kako je Eugen Savojski preuzeo Beograd od Turaka, koje su to sile prizvali na obalama Dunava, ko su Srpaski hajduci koji su pomagali Austrijancima i kako su Turci ponovo došli u posed Belog grada. Kao čovek koji ne pridaje previše značaja praznoverju i paganskim obredima koji se u Srbiji u to vreme praktikuju, Fromblado objektivno beleži sve neobično što mu se događa tokom njegovog boravka kao provizora u Srbiji.
U romanu Kal juga, Mladen se vešto poigrava sa rupama u istoriji i piše svoju, meni bližu i interesantniju. U realne istorijske događaje upliće mistiku, onostrano, vampire, veštice, volšebnike, demone, jednom rečju sve ono što predanja jednog naroda čini zanimljivim i time stvara nešto novo i neponovljivo. Verujem da je poznavanje etnologije i folklora Srbije i te kako pomoglo u stvaranju ovog dela koje u svakom pogledu pomera granice žanra fantastike. Baš zbog tih preklapanja istorije i mašte, čitanje mi se oteglo. Često sam tražila istorijske podatke o događajima opisanim u knjizi, opsadi Beograda, hajducima kapetana Čupe, lokalitetima i istorijskim ličnostima koji se u romanu pominju. A na kraju, Mladen ostavlja totalno bez teksta, vrata za nastavak nisu samo otškrinuta, već su ostala širom otvorena puštajući maštu čitaoca da "snima fimlove" i razmišlja o nastavku.
I da... Umalo da zaboravim. Kada pročitate Kal juga, biće vam jasno odakle ovako čudan naziv romana koji podseća na reč "kaljuga" ali to nikako nije ;)
Roman Kal juga svetlost dana ugledao je 01.06.2018. godine u okviru izdavačke kuće Strahor. Nabavite svoj primerak na vreme i uživajte u čitanju :D

среда, 13. јун 2018.

Šaka ljudi - Zveri - Ž.R. Kirf aka Željko Ranković


Zveri.

Dolaze iz najdubljih delova naše duše.
Tamo, gde je uvek crno.
Zveri.
Ono najgore u nama.
Čini nas jačima, mnogo jačima nego što bi sami ikada bili.
Zveri.
Nemaju osećanja.
Ne znaju za tugu.
Ne znaju za bol.
Nemaju strah.

Samo sreću, istinsku sreću koju donose borba i smrt.
Dugo sam se razmišljala da li uopšte da pišem ovaj post. Iz poštovanja i podrške prema mladom autoru sam se odlučila za pisanje.
U svom drugom romanu, Šaka ljudi - Zveri, Željko nastavlja tamo gde je u prvom stao. Jakuej i Ptica nastavljaju svoj vrtoglavi uspon do najboljih pljačkaša, boljih čak i od Regoboga. Glave su im ucenjene, poternice na sve strane. Mlada i uporna Zoi, se priključuje Jakuejevom klanu Mandrila. Iako ne zna kada i kako je oženio, između nje i Jakueja se rađa ljubav. Zoi se pokazuje kao veoma korisna članica klana. Jakuej sa klanom sprema novu pljačku koja će uzdrmati celu Imperiju. Taj smeli plan, ,ogao bi da naruši jedino Mandril koji "čuči" u Jakueju, ako ovaj ne nauči da ga kontroliše. Klan Kojota, klan Zmije i klan Medveda, ujedinjeni u Alijansu seju strah širom Imperije. Postaju i zvanična vojna jedinica. I dalje im je glavni cilj da svrgnu Imperatora i vladaju. Ali... 
U najkraćim crtama - Ideja čista 10-ka, ali roman i dalje boluje od istih bolesti kao i prvi deo. Likova je mnogo, karakterizacija malo bolja nego u prethodnoj knjizi, ali i dalje nedovoljna. Radnja brza i vrtoglava, na momente čak konfuzna zbog uvođenja novih likova za koje do zadnje strane nismo sigurnu da li su tu da ostanu na duže staze ili samo onako u prolazu.. Bitaka, nasilja i straha koliko ti duša ište. Kada su bitke i crnilo/sivilo likova u pitanju, tu me je malo podsetio na Aberkrombija i Martina. Kao Aberkrombi, bitke, borbe, sakaćenja... opisuje do najsitrnijih detalja i to je jedna od stvari koja ovoj knjizi daje posebnu čar. Kao i kod Martina, kod Željka, nema dobrih i loših. Svi su u sivoj zoni, dobri ili loši po potrebi. Meni su bitke i ludilo koje ih prati i te kako prijali. 
Jedna od upečatljivijih delova knjige mi je priča o zverima unutar čoveka. Jakuejev Mandril, nije slučajno sa njim. Cela ta priča vuče korene iz prošlosti i očeve intervencije kako bi braću, Jakueja i Beloboga, zauvek vezao i sačuvao zajedno. Da bi preživeo Jakuej mora da postane Espara Lord, onaj koji kontroliše zver. Unutrašnja borba i nagon za preživljavanjem su skoro pa jezivi, jer se sa Mandilom bori u  mislima, ali su rane koje tom prilikom zadobija i te kako stvarne. Da znam, nije to neka preterana novost, ali je tako lepo i slikovito napisana, da sam imala utisak da pre čitam neki psiho horor, a ne epsku fantastiku. Fenomenalno i maestralno.
Ctrl+C/Ctrl+V je iz raja izašlo, pa ću tako da citiram sama sebe jer i dalje sve isto mislim :D

"Ono što mi je jako bolo oči i smetalo prilikom čitanja je, opet, loša "tehnička obrada" knjige. Potkradale su se i uredniku i lektoru, tu i tamo neke manje, a bogami i neke veće greške i greškice, koje kvare kompletan utisak. Ž.R. Kirf je mladi autor koji i te kako ima šta da kaže, lepo piše, pismen je, ali mora imati adekvatnu podršku kako bi mu dela imala težinu i bila vredna mnogo veće pažnje nego što dobijaju. Danas, kada je u Srbiji fantastika konačno izašla iz podruma, i pisci i izdavačke kuće bi trebali malo više da se trude oko prodora do čitalaca i popularizacije domaće fantastike, kao i da obrate više pažnje na "tehničku obradu", jer i od nje dosta zavisi uspeh ili neuspeh nekog dela. O.K. Neko će da kaže da je na nama blogerima da neku knjigu približimo "širokim narodnim masama", ali ne... Ne stojim ja, ili bilo ko od ljudi koji čitaju knjige i pišu recenzije, iza nje, već pisac i izdavačka kuća. Prvenstveno je izdavač taj koji knjigu treba da "upakuje", promoviše i potrudi se da dopre do što većeg broja čitalaca."

Zeljko, tebi kapa dole. Malo godinica imaš, veliku hrabrost i bujnu maštu. Nastavi da radiš i usavršavaš se i verujem da će u skorijoj budućnosti ove divne knjige doživeti neko drugo, treće, četvrto... izdanje, kao i da ćemo čitati još tvojih interesantnih knjiga.