уторак, 29. октобар 2019.

Jaje, mleko, voda... - Mina D. Todorović

Za knjigu Jaje, mleko, voda... Mine D. Todorović je jako teško napisati sinopsis ili je prepričati, a da se ne izgubi poenta ili otkrije previše. Probaću što vernije da prenesem moje utiske i buru emocija koju je ova knjiga budila u meni dok sam je čitala.
Minu sam upoznala kao autorku fantastike. U njeno pisanje sam se zaljubila nakon čitanja prve knjige trilogije Virovi. Kada sam čula da je osvojila prvo mesto na Kletvom konkursu Čitalački maraton, iskreno sam se obradovala i ponadala se još jednoj knjizi fantastike.... Kad ono.... Kažu ni F od omiljenog mi žanra. Gajile smo Mina i ja slične strahove - hoće li mi se knjiga dopasti, da li ću se razočarali, knjiga je za mlade od 11 do 14 godina, kako ću to da svarim.... I svašta tome slično. Ali kako to obično bude, neke knjige su predodređene da vam padnu šaka u pravom momentu. Tako je bilo i sa romanom Jaje, mleko, voda...
U poslednjih par meseci sam imala velikih porodičnih problema, a sa polaskom starijeg patuljka u prvi razred susrela sam se sa situacijom koja je jako slična onome što glavna junakinja Dara preživljava prilikom dolaska u gradsku školu. Čitam knjigu i vidim Mihajla i njegovo odeljenje. I tu sudbina rešava da umeša svoje prste. Završavam čitanje, plačem, smejem se, tužna sam i srećna.... Stiže Viber poruka - zakazani su roditeljski i radionica sa temom Tolerancija, prihvatanje razlika i vršnjačko nasilje. U šoku sam, jer knjiga Jaje, mleko, voda... Govori baš o tome. Da, da, dragi moji, prvi razred i vršnjačko nasilje su i te kako spojnive kategorije i jako je teško verovati u to dok se ne doživi. Iskreno, Minina knjiga mi je pomogla da prihvatim situaciju u kojoj smo se našli, da pomognem Mihajlu da se sa tim izbori, da shvatim to problematično dete.... Naravno, nakon roditeljskog i razgovor sa psihologom svim roditeljima sam preporučila da knjigu Jaje, mleko, voda... pročitaju zajedno sa svojom decom, jer će im tako pomoći u trenutnoj, teškoj situaciji i dati vetar u leđa da se, možda, kroz dalje školovanje izbore sa ovakvim ili sličnim problemima, ako na njih nalete.
Nego da se ja vratim na knjigu. Knjiga je bajka smeštena u realno vreme sa ljudima od krvi i mesa. Knjiga je vodič za roditelje i zvezda vodilja za decu. Knjiga je sama po sebi fantastika.
Pitkim stilom, bez preterivanja u bilo čemu, Mina nam ovde donosi priču o devojčici Dari koja, sticajem nesrećnih okolnosti, završava kod Novakove porodice i u odeljenju u koje Novak ide. Problemi sa kojima se u knjizi ovo dvoje mladih sreće su pravi, životni, surovi. Bore se sa njima onako kako znaju i umeju, ali češće ne umeju. Neću vam otkrivati više, jer Jaje, mleko, voda... je knjiga koja zaslužuje da je pročitate sami, pa onda sa klincima, pa onda opet sami. Ova knjiga zaslužuje da je čitate više puta kako biste utvrdili gradivo i da naučili da deci date prave odgovore na pogrešna pitanja. Pre čitanja, na pitanje "Da li na nasilje treba odgovoriti nasiljem?" dala bih odgovor koji smo mi najčešće dobijali od naših matoraca "Ako te neko udari, vrati mu duplo." E pa Mina i Dara su me naučile da može i drugačije. Pročitajte knjigu i uverite se da li sam u pravu 😉
Oni koji i ja preferiraju fantastiku kao žanr, ovde će je svakako naći u glavnoj junakinji. Jer ako ste voleli Mikuš, Daru ćete obožavati 💜
Još jednom - Mina objasnila si. Jedva čekam da pročitam Darkadiju 😉💜

среда, 16. октобар 2019.

Kletva Kainova II - Aleksandar Tešić

Vampiri su među nama!!!

Francuski list Figaro objavljuje 1874. vest o srpskom vampiru, plemiću, Nikoli Borovcu, koju brojni američki listovi prenose. Pariska javnost je uznemirena. Ko je taj "ugledni naročito intelektualac"?
Početkom osamnaestog veka, španski izvori govore o "neobičnom kovčegu" prispelomm brodom u Kartageni na ime "jednog srpskog plemića". Svedoci pominju čoveka koji je pokupio sanduk i odvezao ga mrtvačkim kolima. Ubrzo, Španijom kolaju priče o napadima vampira gde god su mrtvačka kola bila viđena. Da li je to bio Nikola Borovac i zbog čega je otišao u Francusku? Da li je slučajnost što je 1720. izbila kuga u Marseju, epimedimja koja uvek prati hodočasnika.
Na slici je jedna od originalnih posveta koje sam dobila. Kada sam je pročitala slatko sam se nasmejala misleći da se gospodin Tešić šali samnom. O u kakvoj sam samo zabludi bila!!!
Na početku imamo dve naizgled nespojive priče, koje se veoma brzo stapaju u "legendu" o srpskom vampiru Nikoli Borovcu koji hara Španijom i Francuskom. Svako, od novinara, preko francuskog kraljevskog botaničara, turskog "sudije za vampire", pa do obične bibliotekarke, ko dođe u kontakt ili se drzne da kopa po životu Borovca, biva uvučen u vrtoglavi avanturu jurnjave za vampirima. Posebnu draž celoj priči daje pojavljivanje čuvene vampirske princeze Eleonore Švarcenberg.
U istinitu priču Tešić ubacuje svoju, i više nego bujnu, maštu, da bi nam servirao horor od kog se ledi krv u žilama i kosa čudno poigrava na glavi. O da! To kažem ja koja je prvo pročitala Kingovu "Keri", pa tek onda "Ivicu i Maricu" (mada.... kad se malo bolje razmisli, sve bajke braće Grim imaju horor element, ali to ovde nije tema). Htedoh reći, lepo i lagano nas priča vodi kroz pisma i sećanja aktera koji su sa Borovcem bili kontaktu, da bi nam na kraju servirala kugu i Marsej.
E sada, ja ne bih bila to što jesam (pssst, veštica), kada ne bih proverava istorijske reference. U poverenju, to uvek radim kada čitam knjigu zasnovanu ili inspirisanu istinitim događajima. Ono što sam našla i pročitala, "Kletvu Kainovu" (oba dela), po meni, svrstava u sam vrh horora. Ovakve knjige vas noću bude oblivene hladnim znojem, danju vas nagone da se okrećete i štrecate na čudne zvuke, a u nekom polusnu, pre nego što zaspite ili se probudite, zahvaljujući "Kletvi Kainovoj" čućete grebanje šnalice sa leptirićem po prozorskom staklu.
P.S. Obavezno čitati u gluvo doba noći kako bi ugođaj bio potpun 😉