субота, 28. децембар 2019.

Avanture papagaja Mirakola - Predrag Prole

Mirakolo, italijanski grof, i Elvis, papagaj anđeoskog glasa, bivaju kidnapovani. Nespretnošću kidnapera, ova dva prijatelja završavaju u divljini. Tu na scenu stupa čitava plejada zanimljivih i živopisnih likova, a avantura počinje.
Za ovu fenometastičnu dečiju knjigu sam prvi put čula na ovogodišnjem Niškom Sajmu knjiga. Slušajući autora tokom promocije, zaintrigiralo me je da saznam na kakva je to iskušenja Prole stavio papagaje iz zlatnog kaveza. Magijom, Avanture papagaja Mirakola završavaju u mojim rukama 😉
Ovo je jedna od onih knjiga vremeplova koje će vas vratiti u detinjstvo i podsetiti na neke druge knjige i priče koje ste voleli. Prole tako lepo piše, da vas prosto ušuška i magijom prebaci na mesta u kojima se radnja odigrava. Knjiga je pitka, čitljiva i drži pažnju od prve do poslednje strane. Naravno, počela sam da je čitam patuljcima, ali kako je njihova pažnja kratkog daha, završila sam je sama. To nikako ne znači da oni neće doznati kraj priče. Sa zadovoljstvo ću knjigu još jedanput pročitati i zajedno sa malcima uživati.
Ali da ne bude da ja pametujem preterano, evo šta je Miloš Petković, urednik, rekao o knjizi:
"U maniru najboljih Diznijevih crtanih filmova, ali istkana rečima, a ne slikama, knjiga za decu i mlade (i sve nas koji se tako osećamo - moj dodatak) P. Prolea "Avanture papagaja Mirakola" donosi toplu, raskošnu priču koja obiluje humorom i upečatljivim likovima koji svojim osobinama istovremeno mogu nadvisiti, ali i zadiviti i decu i odrasle..."
Kako nam se bliži Nova godina, verujem da bi ova knjiga ulepšala i obogatila paketića vaših patuljaka. 😉

недеља, 15. децембар 2019.

Pomračenje - Svetioničar #3 - Mladen Đorđević

Zaboravite sve što ste na zadnjoj stranici knjige pročitali. Zaboravite razne sinopsise, blurbove i tome slično, jer ništa od toga ne može da vas pripremi za ono što vas čeka između korica Pomračenja.
Narodski rečeno - Vežite se, polećemo!!!
U prve dve knjige, Mladen nas je dozirano upoznavao sa protagonistima Svetioničara, prvog toma sage Utočište. Ispleo je priču oko Bena i Elene i njihovih na izgled različitih istraga o čudnim dešavanjima u Vranolujnom. Dovodio je Mladen svoje junake u bezizlazne i po život opasne situacije. Servirao nam je i triler i horor i akciju i avanturu, a pre svega mračni neonoar. Igrao se žanrovima i našim živcima i umovima. Poput najveštijeg čarobnjaka vodio nas je ka vrtoglavoj i nenormalnoj završnici.
I tako kroz ludnicu od prve dve knjige, Vesnici oluje i Pritajeno zlo, dođosmo i do Pomračenja. A u Pomračenju... Ja jednostavno ne smem bilo šta da pišem, jer sve bi bilo spojler. Ili možda... Da probam ovako.
U Pomračenju dobijamo neke od odgovora na pitanja koja su ostala otvorena u prethodnim delovima. Ben i Elena, kao i sam Vranolujni su u ogromnoj opasnosti. A mi dobijamo hiljadu nervnih slomova, ostajemo bez noktiju i pola kose na glavi. Igra se Mladen, kako žanrovima, tako i religijom i svakodnevnim životom. Kritikuje moderno društvo, velike korporacije, vojsku, policiju, političare i sve one koji se igraju bogova i upravljaju ljudskim životima zarad lične koristi.
Ono što je meni najviše leglo, a što je u suštini i okosnica trilogije Svetioničara, jeste teza da nam nisu potrebni ni ratovi, ni vanzemaljci, ni zombi apokalipse. Mi ljudi smo sami sebi najveći neprijatelji. Naša pohlepa, jurnjava za novcem, moći, prestižom... dovodi nas polako, ali sigurno na ivicu uništenja. U takvim situacijama se obično pojavljuju neki diskretni heroji, ljudi iz naroda, koji rešavaju stvar, u ovim knjigama personalizovani kroz možda najveće heroje Svetioničare. Tu ideju je Mladen ispričao svojim rečima i servirao nam tri pametne i zanimljive knjige.
Pomračenje, kao i prethodne dve knjige, je prepuno referenci na modernu pop kulturu, filmove i muziku. Tako na primer, dok sam čitala Vesnike oluje, u glavi mi se vrtela pesma Hallo darkness my old friend. Uz Pritajeno zlo sam se podsećala Lavkrafta. A dok sam čitala Pomračenje igrala sam Resident Evil. Meni lično je Elena, od Kejt Beket iz serije Kasl, izrasla u Alis iz filmskog serijala Resident Evil. A Ben, pa Ben je ljubav od prve do poslednje stranice, bio i ostao 💜
Ne jednom sam rekla da Mladena smatram kraljem klifhengera, ili ti, kako ja to volim da kažem, nezavršenih krajeva. Nakon ove knjige proglašavam ga CAREM klifhengera i neizvesnosti. Jer ne znam da li ste skapirali, ali verujem da jeste, trilogija Svetioničar je samo uvod u širu, veću i, znajući Mladena, luđu i zanimljiviju priču.
Zato, ne časite ni časa, nego knjige u šake, da proverite koliko sam u pravu 😉

уторак, 26. новембар 2019.

Severna kapija - Staze sudbine - Danijel Jovanović

Posle teške tragedije koja ih je zadesila, Suzana i Margita pronalaze čudesan način da se u Severnu kapiju vrate poslednji put...

Da, da... Dođosmo do još jednog kraja 😢💜 Kakvo je ovo samo putovanje bilo! Danijel nas je kroz četiri četiri knjige upoznao sa Suzanom, Margitom, Ilijom, Lilom i Semilom i njihovim školovanjem u prestižnoj školi Severna kapija. No, to nikako nije bilo obično, normalno školovanje. Pored onih klasičnih tinejdžerskih muka i problema oko ocena, drugova, nastavnika, zaljubljuvanja..., Danijel je priču začinio misterijom i Slovenskom mitologijom. Velika Petorka, kako sam ja u svojoj glavi nazvala aktere ovog fenomentastičnog serijala, se kroz četiri knjige susretala sa raznim zloćama i čudovištima, kao što su čuma, mora, veštica (a nisam ja 😉), todorci, navi... I sve ih pobedila. Kako? Zašto? Pa lepo, Suzana, Margita, Semil, Ilija i Lila nikako nisu obični tinejdžeri. Svako od njih poseduje dar koji im je pomogao u borbi protiv onostranog. U prve tri knjige, Petorka se kalila i pripremala za ono što ih je dočekalo u četvrtoj. A u četvrtoj ludilo!!! Dobili smo odgovore na sva pitanja koja su se otvarala u prethodnim delovima, saznali zašto su Suzana i Margita razdvojene po rođenju, odakle deci darovi, ko im je, ako ne računamo Danijela, četiri godine kuvao čorbu od pelina i zagorčavao živote i školovanje i dobili kraj kakav smo najmanje očekivali.
Pored fantastike koja je osnovna nit serijala Severna kapija, ima tu mnogo lepih i pametnih životnih priča i pouka. Danijel je majstorski kroz četiri knjige provukao i probleme sa kojima se "obična" deca svakodnevno sreću, ali i neke ozbiljnije teme, kao što je vršnjačko nasilje. Za onoga ko hoće da vidi, tačnije pročitano shvati, Severna kapija nije samo bajka, već i pouka, smernica koja deci, a i detetu u nama matorima, može pomoći da se izbore sa problemima na koje u životu nailaze. Severna kapija je jedna topla i dirljiva priča o odrastanju, sazrevanju i prijateljstvu. Iskreno, svako bi u životu poželeo prijatelje kakve je Suzana stekla u Severnoj kapiji.
Dve godine druženja sa Danijelom, Severnom kapijom i Velikom Petorkom, proletelo je kao tren. Na kraju, tužna sam jer je nema više 😢, ali sam i uverena da nam Danijel kuva nešto novo i zanimljivo 😉 Sa druge strane, srećna sam što zbog ovog divnog mladog čoveka i njegovog uspeha, zaslužuje ga i te kako, što zbog njegovih junaka koji su dobili najdivniji mogući kraj.
Jedva čekam da patuljci malo poodrastu, pa da Severnu kapiju čitamo zajedno 😁
Knjigu Severna kapija - Staze sudbine, kao i ostale knjige serijala, možete poručiti na sajtu izdavača Otvorena knjiga ili kupiti u Delfi knjižarama.
Uživajte! 💜

петак, 15. новембар 2019.

Darkadija - Mina D. Todorović

Junake Darkadije nalazimo tamo gde smo ih ostavili u romanu Jaje, mleko, voda..., na Staroj planini. Dara i Vojkan su otišli da odmore glave i srede kuću, a Novak i Dragana dolaze ne bi li Novak rekao Dari da je voli... Međutim, pored prijatelja na Staroj planini nalaze i probleme. Sve više privatnih investitora kupuje imanja i grade MHE. Da li će ova četvorka uspeti da se izbori sa opakim investitorom koji je bacio oko na Darinu netaknutu Darkadiju, kako je društvo nazvalo njeno imanje? Zagnjurite nos u knjigu i saznajte 😉
U ovaj roman Mina je "upisala" sebe. Kroz događaje koje pratimo, jasno možemo da ukapiramo koliko ona voli prirodu i koliko je boli trenutna situacija na Staroj planini. Problem je veliki, problem je stvaran i ja kapiram da je Mina ovom knjigom htela da proširi svest dece o njemu. Da na jedan nevin, skoro dečiji način, dokaže i pokaže da se i kako se sa hijenama treba boriti.
Mina je Dara koja nesebično daje sebe i menja ljude sa kojima dođe u kontakt, naravno na bolje.
Mina je Novak, koji uz Darinu pomoć, odrasta i postaje bolji čovek.
Mina je Dragana koja izlazi iz ljušture i postaje prelepi leptir.
Mina je Vojkan, introvertni, ćutljivi, čudak, koji se otvara ka svetu i drugovima, nesebično im pomažući.
Mina je svaki od likova ove fenomentastične knjige. Knjige koja je fantastika bez natprirodnih bića, bogova, ratnika, prepuna magije. Magiju možemo naći u maloj Dari koja komunicira sa životinjama, menja ljude oko sebe, širi pozitivnu, kako bi se to žargonski reklo. Magija je na Staroj planini. Magija je u Minimum rečima i idejama kojima je isplela ovu toplu i dirljivu priču o odrastanju, sazrevanju i suočavanju sa problemima.
Kao što je u romanu Jaje, mleko, voda... dotakla gorući problem vršnjačkog nasilja, tako se u Darkadiji uhvatila u koštac sa ekološkom katastrofom koja preti Staroj planini. Ove dve jako ozbiljne i opasne teme, približila je deci. Ispričala ih je na način na koji oni to mogu da shvate i prihvate. Pored dece, ove romane bi trebalo da pročitano i mi odrasli, jer ono što je u njima opisano je, na žalost, surova realnost svakoga od nas. Iskreno se nadam, da će oni naći put do srca svakog čitaoca i da će, pojedinima, pomoći da shvate, prihvate i pokušaju da promene ovaj našom krivicom, ružni svet u kome živimo.

понедељак, 11. новембар 2019.

Čuvari proročanstva - Proročanstvo bogova 3 - Milena Stojanović

Nakon obreda ujedinjenja trojstva braće, kada se njihove moći menjaju, družina nestaje i niko im se ne može ući u trag. Dok se svi pripremaju za boj na Kosovu, Morana na sve moguće načine pokušava da sazna gde su. Ne čeka, već okuplja vojsku, i priprema se za konačnu bitku. Unutrašnji sukobi su sve učestaliji. Lazar šalje tragača - Miloša Obilića da pronađe Oliveru. Igra koju igraju Rogati kralj, Vrač i Morana postaje sve opasnija. Crep, Teodor i Orlović Pavle pokušavaju na sve moguće načine da se izbave iz neprilika u kojima se nalaze. Bogovi sa nebeskih dveri zadovoljno posmatraju veliku igru Trojstva braće i njihovih neprijatelja.
Još jednom jedva čekanju i neizdržu je došao kraj. Ne znam da li bih se pre smejala od sreće što sam konačno pročitala Čuvare proročanstva ili plakala od tuge što je priča završena.
Kad sam pre tri godine pročitala roman Petruški zmaj, prvi deo trilogije Proročanstvo bogova, zavolela sam Milenin stil pisanja, a na njene junake gledala kao rod najrođeniji. Tri godine sam tragala sa Crepom, a kasnije i Teodorom i Orlović Pavlom, strepela sa Vukoslavom, volela sa Jovanom, živela sa Veselom, Nastom, mrzela i žalila Nataliju, čekala razrešenje i konačnu bitku. A sada kad sam sve to, konačno, dobila, želim još. 😉
Kroz trilogiju Proročanstvo bogova (Petruški zmaj, Zov krvi i Čuvari proročanstva), Milena je odrasla i sazrela kao pisac. Međutim, koliko god napredovala, zadržala je svoj prepoznatljivi stil pisanja kojim me je na početku i kupila. Leže mi te priče o magijskim bićima iz Slovenske mitologije pisane po malo arhaičnim jezikom u kojima se mogu naći reči i izrazi primereniji nekim prošlim vremenima. Retkost je to u današnje moderno i ludo vreme, a Milena je u tome uspela.
Milena je još jedna od žena koja je dokazala da fantastika nije isključivo muški žanr i da je žene mogu pisati podjednako dobro, ako ne i bolje od jačeg pola. Ima ovde svega - ima junaka, ima negativaca, ima crnog i belog, mitoloških bića, čarobnjaka, bogova.... Međutim, Milena uspeva da izbegne kliše happy enda. O da, dragi moji, nemamo klasičan srećan kraj. A to je samo još jedna od stvari koja me je bacila na ovu moju pozamašnu pozadinu kada su Čuvari proročanstva u pitanju.
Mogla bih do sutra da vam pišem hvalospeve i objašnjavamo zašto bi Proročanstvo bogova trebalo da vam bude obavezna lektira, ali neću 😜 Zamoliću vas da pročitate trilogiju, da uživate i da mi posle kažete "Veštice, bila su u pravu. Ovo je stvarno dobro." 😉
Proročanstvo bogova, kao i prva dva dela, Petruški zmaj i Zov krvi možete poručiti na sajtu izdavača Otvorena knjiga. Čitajte, uživajte i javljanje utiske 💜🐲🐺🦅

уторак, 5. новембар 2019.

Afanasi, Večni san - Tatjana Popov


Bilo ih je troje. Krvlju svezani, sudbinom krunisani.
Bat njihovih koraka isprva se nije mogao čuti, a onda...
Po izlokanim drumovima, planinskim šumama i na bojnom polju, počeli su da ostavljaju sasvim drugačije tragove. One što traju, one što se i dan-danas vide.
Jednom od njih pogled beše uprt u srebrni dukat na tamnom nebu.
Drugi je bio tih kao noćni leptir koji leti po pustom groblju, tražeći spomenik bez imena.
A ona, koja beše voda između njih, voda što gasi vatre, bila je zmajevima. U njenim venama tekla je krv drevnih zmajeva.
Afanasi, Večni san je prvenče mlade autorke Tatjane Popov, a u isto vreme i roman koji sam sa nestrpljenjem iščekivala. Naime, preporuku za njega sam dobila od dvoje ljudi kojima bezrezervno verujem kada je književnost u pitanju. Danima su mi punili uši o Tanji, njenom pisanju i romanu koji bi uskoro trebalo da izađe. A onda sam Tanju upoznala na prošlogodišnjem Sajmu knjiga u Beogradu i odlučila "knjiga će mi se svideti!" Čekali smo, čekali i konačno dočekali. 
Sajam knjiga 2019. godine, najveće iznenađenje Afanasi na štandu izdavača Otvorena knjiga. Ne zna se ko je više bio iznenađen, mi čekaoci/čitaoci ili sama autorka. Knjiga u mojim rukama završava brzinom svetlosti, zahvaljujući Petru i njegovoj izdavačkoj kući. 
Po prvi put počinjem čitanje knjige ne znajući ništa o njoj, osim da je dobra i da će mi se svideti. Jer niti sam htela da se informišem, niti da slušam druge o radnji, likovima, priči....
Krećem, i već na samom početku me oduševi Tanjin stil i lakoća kojom je, kao se čini, pisala. Tako kako glatko priča teče, isto i čitanje klizi. 
Priča je i više nego zanimljiva. Neki će možda reći ispričana više puta, ali će se teško prevariti. Jeste, tu su zmajeviti vitezovi, bogovi, mitska bića Staroslovenske mitologije, kao i nepresušna tema Kosovskog boja. Međutim, Tanja je sve to lepo upakovala, dala celoj priči lični pečat, uvela neke novine, a junake "modelirala" na jedna čudan i zanimljiv način. Možda će vam Afanasi po stilu zaličiti na bajku, i bićete u pravu. Ovaj roman je bajka za velike koji će zauvek ostati mali, nešto kao dark fairytale 😉
Vukašin, Strahinja i Ognjena, dva brat i sestra, a svako u sebi nosi različite demone. Svakog od njih kači proročanstvo. Ajde što čitaocu nije jasno o čemu se tu i radi, nego su i bogovi zbunjeni. Neko se igra sudbinama ove dece, a samim tim i sudbinom Srbije, vere, nevere i opstankom sveta sa one strane. Ono što roman Afanasi razlikuje od romana sa sličnom tematikom su odabrani heroji iz proročanstva koje zabole levi palac na desnoj nozi za isto. Rešila deca da rade kako im se ćefne, bez obzira na posledice. 
Pošto je ovo samo prvi deo serijala, mnoga pitanja ostaju otvorena. Tanja nam dozirano servira pozadinske priče glavnih i sporednih junaka. Tu je i ono nejasno proročanstvo. Sva ta misterija i jako zanimljiv kraj nateraće vas da vrištite "Još, još, još...!!!" A prvi deo pročitate još par puta pre nego što nas autorka obraduje nastavakom.
Ja ovo moram da kažem, kako god vam zvučalo, ali Tanja stvarno nije u vinkli. Ovakvu fenomentastičnost skoro nisam pročitala. Ono što ovaj roman razlikuje od drugih slične tematike, jeste to što je autorka modifikovala neka od mitskih bića Staroslovenske mitologije i prilagodila ih svojoj priči. Između korica Afanasija ćete sresti drugačije vampire, vukodlake, bogove, drekavce... I sve ćete ih voleti li ili mrzeti u zavisnosti kolika tama vlada u vama.
A za kraj RAŠKO 💜💜💜💜💜💜
PROBUDITE MRAK U SEBI, AKO SMETE. ZAUZDAJTE GA, AKO MOŽETE...


уторак, 29. октобар 2019.

Jaje, mleko, voda... - Mina D. Todorović

Za knjigu Jaje, mleko, voda... Mine D. Todorović je jako teško napisati sinopsis ili je prepričati, a da se ne izgubi poenta ili otkrije previše. Probaću što vernije da prenesem moje utiske i buru emocija koju je ova knjiga budila u meni dok sam je čitala.
Minu sam upoznala kao autorku fantastike. U njeno pisanje sam se zaljubila nakon čitanja prve knjige trilogije Virovi. Kada sam čula da je osvojila prvo mesto na Kletvom konkursu Čitalački maraton, iskreno sam se obradovala i ponadala se još jednoj knjizi fantastike.... Kad ono.... Kažu ni F od omiljenog mi žanra. Gajile smo Mina i ja slične strahove - hoće li mi se knjiga dopasti, da li ću se razočarali, knjiga je za mlade od 11 do 14 godina, kako ću to da svarim.... I svašta tome slično. Ali kako to obično bude, neke knjige su predodređene da vam padnu šaka u pravom momentu. Tako je bilo i sa romanom Jaje, mleko, voda...
U poslednjih par meseci sam imala velikih porodičnih problema, a sa polaskom starijeg patuljka u prvi razred susrela sam se sa situacijom koja je jako slična onome što glavna junakinja Dara preživljava prilikom dolaska u gradsku školu. Čitam knjigu i vidim Mihajla i njegovo odeljenje. I tu sudbina rešava da umeša svoje prste. Završavam čitanje, plačem, smejem se, tužna sam i srećna.... Stiže Viber poruka - zakazani su roditeljski i radionica sa temom Tolerancija, prihvatanje razlika i vršnjačko nasilje. U šoku sam, jer knjiga Jaje, mleko, voda... Govori baš o tome. Da, da, dragi moji, prvi razred i vršnjačko nasilje su i te kako spojnive kategorije i jako je teško verovati u to dok se ne doživi. Iskreno, Minina knjiga mi je pomogla da prihvatim situaciju u kojoj smo se našli, da pomognem Mihajlu da se sa tim izbori, da shvatim to problematično dete.... Naravno, nakon roditeljskog i razgovor sa psihologom svim roditeljima sam preporučila da knjigu Jaje, mleko, voda... pročitaju zajedno sa svojom decom, jer će im tako pomoći u trenutnoj, teškoj situaciji i dati vetar u leđa da se, možda, kroz dalje školovanje izbore sa ovakvim ili sličnim problemima, ako na njih nalete.
Nego da se ja vratim na knjigu. Knjiga je bajka smeštena u realno vreme sa ljudima od krvi i mesa. Knjiga je vodič za roditelje i zvezda vodilja za decu. Knjiga je sama po sebi fantastika.
Pitkim stilom, bez preterivanja u bilo čemu, Mina nam ovde donosi priču o devojčici Dari koja, sticajem nesrećnih okolnosti, završava kod Novakove porodice i u odeljenju u koje Novak ide. Problemi sa kojima se u knjizi ovo dvoje mladih sreće su pravi, životni, surovi. Bore se sa njima onako kako znaju i umeju, ali češće ne umeju. Neću vam otkrivati više, jer Jaje, mleko, voda... je knjiga koja zaslužuje da je pročitate sami, pa onda sa klincima, pa onda opet sami. Ova knjiga zaslužuje da je čitate više puta kako biste utvrdili gradivo i da naučili da deci date prave odgovore na pogrešna pitanja. Pre čitanja, na pitanje "Da li na nasilje treba odgovoriti nasiljem?" dala bih odgovor koji smo mi najčešće dobijali od naših matoraca "Ako te neko udari, vrati mu duplo." E pa Mina i Dara su me naučile da može i drugačije. Pročitajte knjigu i uverite se da li sam u pravu 😉
Oni koji i ja preferiraju fantastiku kao žanr, ovde će je svakako naći u glavnoj junakinji. Jer ako ste voleli Mikuš, Daru ćete obožavati 💜
Još jednom - Mina objasnila si. Jedva čekam da pročitam Darkadiju 😉💜

среда, 16. октобар 2019.

Kletva Kainova II - Aleksandar Tešić

Vampiri su među nama!!!

Francuski list Figaro objavljuje 1874. vest o srpskom vampiru, plemiću, Nikoli Borovcu, koju brojni američki listovi prenose. Pariska javnost je uznemirena. Ko je taj "ugledni naročito intelektualac"?
Početkom osamnaestog veka, španski izvori govore o "neobičnom kovčegu" prispelomm brodom u Kartageni na ime "jednog srpskog plemića". Svedoci pominju čoveka koji je pokupio sanduk i odvezao ga mrtvačkim kolima. Ubrzo, Španijom kolaju priče o napadima vampira gde god su mrtvačka kola bila viđena. Da li je to bio Nikola Borovac i zbog čega je otišao u Francusku? Da li je slučajnost što je 1720. izbila kuga u Marseju, epimedimja koja uvek prati hodočasnika.
Na slici je jedna od originalnih posveta koje sam dobila. Kada sam je pročitala slatko sam se nasmejala misleći da se gospodin Tešić šali samnom. O u kakvoj sam samo zabludi bila!!!
Na početku imamo dve naizgled nespojive priče, koje se veoma brzo stapaju u "legendu" o srpskom vampiru Nikoli Borovcu koji hara Španijom i Francuskom. Svako, od novinara, preko francuskog kraljevskog botaničara, turskog "sudije za vampire", pa do obične bibliotekarke, ko dođe u kontakt ili se drzne da kopa po životu Borovca, biva uvučen u vrtoglavi avanturu jurnjave za vampirima. Posebnu draž celoj priči daje pojavljivanje čuvene vampirske princeze Eleonore Švarcenberg.
U istinitu priču Tešić ubacuje svoju, i više nego bujnu, maštu, da bi nam servirao horor od kog se ledi krv u žilama i kosa čudno poigrava na glavi. O da! To kažem ja koja je prvo pročitala Kingovu "Keri", pa tek onda "Ivicu i Maricu" (mada.... kad se malo bolje razmisli, sve bajke braće Grim imaju horor element, ali to ovde nije tema). Htedoh reći, lepo i lagano nas priča vodi kroz pisma i sećanja aktera koji su sa Borovcem bili kontaktu, da bi nam na kraju servirala kugu i Marsej.
E sada, ja ne bih bila to što jesam (pssst, veštica), kada ne bih proverava istorijske reference. U poverenju, to uvek radim kada čitam knjigu zasnovanu ili inspirisanu istinitim događajima. Ono što sam našla i pročitala, "Kletvu Kainovu" (oba dela), po meni, svrstava u sam vrh horora. Ovakve knjige vas noću bude oblivene hladnim znojem, danju vas nagone da se okrećete i štrecate na čudne zvuke, a u nekom polusnu, pre nego što zaspite ili se probudite, zahvaljujući "Kletvi Kainovoj" čućete grebanje šnalice sa leptirićem po prozorskom staklu.
P.S. Obavezno čitati u gluvo doba noći kako bi ugođaj bio potpun 😉

среда, 20. март 2019.

Zima - Patuljci i Vile #4 - Miloš Petković

Zima za prvi dan proleća ;)
Hrabri patuljak Barbut Riđobradi i neustrašiva vila Gaja Brezana još jednom će se sresti sa strašnom vešticom Morom. Do tog susreta proći će mnoge avanture, završiće u Laponiji na dalekom Severu, saznaće ko je Gajin otac i gde se nalazi, naći Gajinu sestru bliznakinju Snjeguročku, upoznati pravog zmaja Žaroslava Vatrojezika, da bi se na kraju susreli oči u oči sa Morom i spasili Patulj Mraza i svoje zarobljene prijatelje koje je zla veštica pretvorila u ledene statue.
Kraj avanture kakav se samo poželeti može! Ovoga puta knjigu sam čitala sama dok su Patuljci spavali ili se igrali u dvorištu. Lepo je vreme, pa su njima knjige i čitanje u drugom planu. Razumljivo, s obzirom na njihove godinice. ;)
Elem, iskoristila je mama retke trenutke mira za druženje sa starim prijateljima Gajom i Barbutom. Miloš toliko lepo i slikovito piše, da mi je bilo hladno dok sam letela Patulj Mrazovim saonicama sa hrabrim malim avanturistima, osećala sam vatreni dah zmaja Žaroslava, plašila se za naše junake i drhtala pred strašnom Morom.
Iako je ovo dečija knjiga, ima tu opasnosti, nepoznanica i strahova kakvi se mogu naći i u knjigama za nas "velike". I nema roditelja, barem da ja znam, koji su ove knjižice kupili svojoj deci, a da ih i sami nisu pročitali, barem po dva puta. Ja jesam, više puta svaku. Jer, Miloš, Gaja i Barbut zaslužuju da se sa njima druži iznova, iznova i iznova...
Osim što tetralogija Patuljci i Vile deci donosi lepu i toplu priču o snazi ljubavi i prijateljstva, upoznaje ih sa raznim bićima iz Staroslovenske mitologije i polako, ali sigurno ih uvodi u fenomentastičan svet žanra fantastike, ona im na suptilan način poručuje da je O.K. biti različit, štrčati iz mase i biti samo svoj. Ovde mi na pamet padaju stihovi starog rock hita grupe Partibrejkers "...biti isti, biti poseban, biti slobodan, biti samo svoj..." Klinci, budite ono što jeste, a ne ono što drugi traže od vas da budete. Roditelji pustite decu da rastu i razvijaju se onako kako njima najviše odgovara.
Kada bi me neko pitao da preporučim neku knjigu koja bi dete uvela u svet fantastike, pa i čitanja generalno, pominjala sam dva dela - Beskrajnu priču Mihaela Endea i Čarobnjaka iz Oza Frenka L. Bauma. Od danas ovim dvema dodajem i tetralogiju Patuljci i Vile Miloša Petkovića. 
Čvrsto sam uverena da ovo neće biti kraj Miloševog druženja sa najmlađim čitaocima. Znajući njega, njegovu bezgraničnu maštu i želju za pisanjem, čeka nas još što šta lepo iz pera ovog čarobnjaka fantastike. 

уторак, 26. фебруар 2019.

Vinča - Znamenje bogova - Ivan Drajzl

Na zapadu, preteće senke promiču kroz noć i donose smrt. Na itoku, nepojmljiva sila, nošena stepskim vihorom na leđima zveri, sprema se da se obruši na miroljubivi svet stare Evrope.
Dok su egipatske piramide bile tek san daleke budućnosti, i dok su zapadnom Evropom lutala plemena sa kamenim sekirama, odevena u štavljene kože, na Balkanu je cvetala civilizacija hiljadama godina naprednija od svog vremena, moćni narod koji je prvi u istoriji čovečanstva topio metal i čiji su trgovci vladali svekolikim znanjima i nepojmljivom mudrošću.
Mene ovi naši, domaći autori, baš umeju prijatno da iznenade. I sa romanom Vinča - Znamenje bogova, mi se dešava ona stara situacija - očekujem malo, a dobijem MNOGOOOOO. 
Ovo je roman koji se može čitati kao bajka, fantastika, izmišljotina, ali i kao jako zanimljiva avantura sa primesama fantastike i istorijskom podlogom. Jer priča koju nam Ivan Drajzl u svom romanu donosi, seže u dalekuuuuuu prošlost, o kojoj, uprkos,naprednosti današnjeg društva, malo znamo. Vinčanska kultura, nedovoljno istražena, ovde je poslužila kao inspiracija za jednu fenomentastičnu avanturu.
Pleme Jendeja gotovo je uništeno, jedan deo pobijen, a drugi odveden. Po tragovima, odveli su ih vukovi koji hodaju na dve noge?!?!? Dva lovca/ratnika, dva dečaka koji tek treba da postanu ratnici, seoski šaman i njegov učenik, jedino su što je od plemena preostalo. Ratnici i dečaci će se podeliti. Dvojica će krenuti po pomoć, kod moćnog naroda Hata, dok će druga dvojica pokušati da otkriju ko je i gde odveo pripadnike njihovog plemena.
Ne znam da li sam više uživala u avanturama i putešestvijama Šatara i Indarcua koji su krenuli kod Hata, od Španije do Đerdapske klisure, ili špijuniranjima i istragama koje su sproveli Hivak i Hori Unči. Ali da ne bude da ja preterano pametujem, evo šta je knjizi rekla moja drugarica (želela je da ostane anonimna, ali prepoznaće se ona sama), inače diplomirana istoričarka ;)
"Vinča - Znamenje bogova knjiga koja me je svojim naslovom zaintrigirala, a radnjom potpuno odvela u neka davna vremena. Pročitala sam je u jednom dahu, pritom bez imalo želje da joj sudim kao istoričar. Jer ko može da porekne ili potvrdi da nekada davno na prostoru Evrope nisu živeli ljudi sa istim vrlinama i manama, strahovima, verom i nadanjima kakve su imali junaci ovog romana. Ljudi kojima je odanost zajednici, bogovima i precima značila više od svega, a data reč bila jača od svega. Ono što na kraju mogu da potvrdim je da mi nije dosta ove priče. I da jedva čekam da čitam i saznam još."
Roman Vinča - Znamenje bogova izašao je 2015 godine u izdanju PortaLibrisa. Dve godine kasnije, 2017. godine, izašao je i nastavak Vinča - Tajna Kurgana, koj ijedva čekam da pročitam. U međuvremenu, vi uživajte u prvom delu, a ja ću uživati u Drajzlovim stand-up nastupima, jer koliko god da dobro piše, Ivan je podjednako dobar komičar ;)



недеља, 27. јануар 2019.

Proročanstvo Korota - Goran Skrobonja

Alfred Čester je počinio zločin iz strasti i zbog toga mora da bude kažnjen. U mračnoj bliskoj budućnosti, kažnjenici se podvrgavaju "Točku" i njihov um se kroz dimenzioni portal nasumice šalje na jedno od bezbroj odredišta u multiverzumu. Alfred Čester će se naći u sasvim drugačijem, čudesnom svetu gde je magija zauzela mesto nauke, usred bespoštedne dinastičke borbe za presto najmoćnijeg kraljevstva Arkama. Njegov dolazak je predvidelo drevno "Proročanstvo Korota" i sada je sve spremno za događaje koji će se odrediti sudbinu cele planete...
Ne verujem da među vama postoji iskreni ljubitelj knjiga i fantastike koji barem nekada nije pročitao nešto od Gorana Skrobonje. Svi mi znamo kako dobro piše, koliko su mu priče i romani zanimljivi i fenomentastični, a bogami i kakav je prevodilac. Međutim sve što sam do sada pročitala iz Goranovog pera nije moglo da me pripremi na fenomentastičnost koja me je sačekala na stranicama romana "Proročanstvo Korota".
"Proročanstvo Korota" se sastoji iz dva dele. Prvi je "Točak" koji počinje kao klasična naučna fantastika - budućnost, napredak, tehnologije. Kada Alfreda osude na "Točak" i prebace mu um u drugu dimenziju roman se pretvara u klasičnu epsku fantastiku. Imamo tu zakonitu naslednicu prestola i uzurpatora. Naslednica mora da se izbori za svoje pravo na vladanje, a u tome će joj pomoći ispunjenje delova Proročanstva, razna fantastična bića i plemena, kao i Alfred koji se našao u, za njega, malo više neobičnoj i čudnoj ulozi.
Drugi deo pod nazivom "Vojnici Korota" je esecijalna D&D epska fantastika. U dugom delu upoznajemo junake koji treba da ispune drugi deo Proročanstva Korota. Saznaćemo njihove priče, uplesti se u njihove sudbine i pratiti ih na putu do doline cveća crvenih suza gde treba da se sastanu sa Gospodarom koji će ih povesti u odlučujuću bitku protiv Zloumovih hordi. Za geekove i nerdove, u koje ubrajam i sebe, ovo će biti prava poslastica. Naročito za one koji su igrali ili igraju D&D ili kompijuterske RPG igre tipa Neverwinter Nights. A ljubitelji zmajeva će uživati jer ovde imamo jednog ne tako običnog, ali predivnog zmaja, pozitivca <3
Ono što kod ove knjige, takođe, fascinira jeste činenjica da je pisana kao dve odvojene novele krajem 80-ih, početkom 90-ih. Zamišljena je kao deo "Velike knjige o Arkamu". Za sada je ona nedovršena, ali ja se iskreno nadam da će nas Goran obradovati nastavcima u skorijoj budućnosti. Jer koliko god da volim Teslaverzum i Goranove horor priče, ovo mi je postalo njegovo omiljeno delo, jer mi budi nostalgiju i vraća u ranu mladost kada je malo ko u Srbiji znao za FRP tablične i kompijuterske igre, a ja ih krišom od sveta igrala i kroz njih, kao i kroz knjige, otkrivala magični svet epske fantastike.
Zanimljivost 1 - motivi iz novele Vojnici Korota upotrebljeni su u seriji grafičkih romana koje je objavila francuska izdavačka kuća Glenat, pod naslovom Les Combatants de Korot od 2002. do 2004. godine.
Zanimljivost 2 - roman obiluje divnim ilustracijama i mapom na koricama koje verno prate priče. Autor je jedan od naših najboljih ilustratora Zoran Jovičić.
Za druženje sa Goranovim junacima i lutanje predivnim Arkamom zaslužna je izdavačka kuća Strahor i hvala im neizmerno na tome. Iskreno se nadam, kao što već rekoh, da će saradnja Gorana Skrobonje i Aleksandra Tešića rezultirati nastavcima Velike knjige o Arkamu.

недеља, 13. јануар 2019.

Crni dijamant - Ksenija Pešić

Pre neki dan završih čitanje romana prvenca mlade autorke Ksenije Pešić - Crni dijamant. Utiske mi nikako nije teško da vam prenesem, što ću kasnije i učiniti. Problem mi je u pisanju sinopsisa, bez da otkrijem previše ili izbacim neki spojler. Ali hajde da probamo:

Svet Irath, a sa njim i čitav Kosmos,  je u opasnosti. Kraljica Kala Izida Isadora iz roda Aenaa, ne može da nađe pogodnog partnera sa kojim bi začela dete među stanovnicima Iratha. Jedina nada je Orkan, Zemljanin, Turski emigrant koji živi i radi u Parizu. Jednog dana, kada ode po rezultate analiza kod doktora za lečenje steriliteta, Orkan biva kidnapovan. Budi se u nepoznatom svetu, a na pleća mu se svaljuje spas Univerzuma...

To bi u najkraćem bilo to, čisto da malo zagolica maštu ;)
Odavno meni Crni dijamant privlači pažnju, ali mi je nekako uvek bežao dalje od veštičije ruke. Koliko sam želela da ga pročitam, toliko sam se i plašila. Jedino što sam o knjizi znala, jer retko gde ćete naći opširniji sinopsis, a recenzije ne čitam pre romana, jeste da se radi o nekim vilenjacima i vampirima u svemiru. To mi je izazivalo takvu odbojnost i strah, da i kada sam imala knjigu u šakama i sredstava za kupovinu, uzela bih nešto drugo... Jer, bre, vilenjaci i vampiri nisu za svemir!!! 
O kako sam se samo prevarila!!!
Krajem decembra, ljubaznošću Lazara Vukovića, knjiga se konačno našla u veštičijoj pećini. Igrom slučaja, počinjem da je čitam baš prvog dana 2019. godine. Jednom kada sam kročila na Irath, nisam više imala želju da se vratim u stvarnost.
Ksenija je na Irathu stvorila jedan čudnovat i čaroban svet. Tamo se živi u skladu sa prirodom, nema novca, a svi žive u blagostanju i imaju dovoljno svega što požele. Jeste, postoji plemstvo, ali se status plemića zaslužuje na osnovu dobrih dela koja se za života urade. Svaka jedinka doprinosi rastu, razvitku i boljitku kompletnog društva. To društvo vodi kraljica, poslednja iz roda Aenaa, kreatora Kosmosa. Da bi dobila naslednicu, kraljica mora da nađe pogodnog partnera u jednoj od rasa koje naseljavaju planetu - Valerii - vampiri, Arkanii - čarobnjaci (veštice kako su ih Zemljani zvali), Gaenii - vilenjaci , Istarii - patuljci i Selenii - zveri. Pošto, trenutna kraljica Kala ne nalazi partnera među ovih 5 rasa, prinuđeni su da kidnapuju Orkana. I tu nastaje cela zavrzlama ;)
Kroz Orkanovo upoznavanje sa kraljicom, načinom života na Irathu, običajima i ljudima, saznaje se sve o ovom neverovatnom svetu. Ima tu i dvorskih spletki, ljubavi, mržnje, čežnje, nostalgije i prijateljstva. Kako se Kan navikava na novi način života, tako se i dvorani privikavaju na njega i njegove hirove i promene raspoloženja. Od nekoga ko im je bio najljući neprijatelj, nekoga koga su mrzeli samo zato što je Zemljanin bez duše, on postaje miljenik i poslednja nada za spas.
Iako je kompletna radnja smeštena u svemir, na nepoznatu planetu Irath, ovo nikako Crni dijamant ne svrstava u naučnu fanstiku, jer osim svemira, nema sa ovim žanrom nikakvih dodirnih tačaka. Putuju stanovnici Iratha kroz svemir, imaju najmoćnije oružje na svetu, ali ništa od toga nema veze sa tehnološkim dostignućima. Sve dolazi iz prirode i moći koje "vanzemaljci" poseduju. Ja bih ovaj roman svrstala u klasičnu epsku fantastiku, jer bez obzira što se pominju Zemlja i svemir, kompletan Ksenijin svet je magičan i obiluje magičnim i fantazijskim bićima. Ima i zmajeva! :D
Plete Ksenija tako priču, prvenstveno oko odnosa kraljice Kale i Kana, pa zatim i oko njegovog odnosa sa ostalim dvorjanima, oko kompletne istorije i mitologije jednog izmaštanog sveta, da bi nas pred kraj uljuljkala u lepotu i sigurnost. Taman kad pomislimo da je kraj i da je sve, kao u holivudskim filmovima sjajno, bajno i fenomentastično, pogodi nas ne atomska, ne nuklearna bomba, već čitav arsenal najubojitijeg svetskog oružja. Kraj ostavlja bez daha! Kraj ubija u pojam! Kraj zadaje bol! kraj stvara novu nadu! Kraj otvara milion novih pitanja na koja ćemo uskoro, nadam se, dobiti odgovor.