недеља, 30. април 2017.

Bila jednom jedna Kornjača...

...Kavkva kornjača, Crna kornjača...
Juče, 29.04.2017. godine, održao se čuveni sastanak književnog kluba Crna kornjača. Proslavili smo 1. rođendan i ujedno i moje poslednje druženje sa ovim divnim ljudima.

Godinu dana ranije, na skupu jedne Facebook grupe, čije ime ovom prilikom ne želim da pominjem, nekoliko istomišljenika došlo je na ideju da bi bilo lepo da svi čitamo istu knjigu, a onda se sastanemo da o njoj komentarišemo. Padali su razno-razni predlozi, dogovori i pregovori. Po rastanku, najhrabrija među nama, Božana, na FB-u je napravila grupu KK "The Black Turtle" i legenda je počela.

Inspiracija za ime došla je spontano, po "kafani" u kojoj smo se prvi put okupili The Black Turtle Pub u Dečanskoj. Od tog dana, jednom mesečno smo se okupljali u tom pubu, sa par izleta - jednom poslastičarnica Pelivan, jednom kod mene u dvorištu na roštilju i jednom kafe Strategija.

Čitale su se razno razne knjige. Neka odlične, neke malo lošije i neke od koji smo dobili neodoljivu želju da izvršimo kolektivno saoubistvo. Bilo je uspona i padova. Ljudi su dolazili i odlazili. Ipak, ne mogu svi da istrpe naše, specifično ludilo.

Naša druženja se nisu završila samo na tim mesečnim sastancima i raspravama o knjigama. Bilo je tu festivala, promocija, tribina, razmenjivanja knjiških/tematskih poklončića, pravljenja palačinki i igranja tabličnih igara. Uklopili smo se kao lego kockice i postali mala šašava porodica.

Najdraži moji, hvala vam na divnom druženju, nezobaravnim trenucima, smejanju do suza, izlivima besa i svemu što smo ovih godinu dana preturili preko glave. Hvala vam što ste me trpeli i što ćete me i dalje trpeti uprkos kilometrima koji će stati između nas.

Božana, Srđana, Vanja, Marko, Jovane i Božidare volim vas do neba i nazad, više od svih knjiga koje smo pročitali zajedno i koje ćemo pročitati!!! 

петак, 28. април 2017.

Dragojl ratnici - Duhovi rata - Duško Blagojević

Severno carstvo, koje se uglavnom sastoji od divljih plemena sprema napad na Jug. Car Impoter ima neočekivane saveznike u vidu demoskih ratnika iz Zemlje Haosa. Cilj su Zlatni i Nevidljivi grad.
Pored demoskih ratnika, njegovi aduti su i Sinovi Juga, deca oteta od južnjaka u prethodnom ratnom pohodu. Uz pomoć njih, pristalica Dadah kulta i zelenih kristala za kontrolu, unosi nemir i razmirice u Zemlje Srednje kraljevine i ujedinjenog Juga.
Takođe izaziva pobunu na Ostrvu zarobljenika, kako bi i od oslobođenih zarobljenika dobio potrebnu pomoć i brojnost vojske kada za to dođe trenutak.
Kraljevi Juga na sve moguće načine pokušavaju, i ne retko uspevaju, da stanu na put spletkama i intrigama koje prave Impoterovi infiltrirani "agetni".
Interesantna priča, upečatljivi likovi, sulude intrige i fenomenalne bitke, nas vode do vrtoglave završnice - Bitke na Helisejskim poljima.
Od samog početka čitanja, neke stvari mi se nikako nisu uklapale i jako su mi smetale. Pored fantastične priče, upečatljivih likova, interesantnih magijskih i fantastičnih bića, predivno izmaštanog sveta, mučile su me rupe i nedostatci. Što sam dalje odmicala sa čitanjem, stvari su postajale jasnije. Poznato je da pisac u toku pisanja ne obraća preterano pažnju na red reči u rečenici, gramatiku, slaganje vremena... Tako i treba da bude. Nije autor zadužen za detalje i tehnikalije i na te stvari nikako ne treba da obraća pažnju, već na priču i tok radnje, što je Duško sa Dragojl ratnicima fenomenalno uradio. Stekla sam utisak da ova knjiga ili nije prošla kroz ruke urednika, a još manje lektora i kolektora (još jedan propust - i lektor i kolektor su jedna ista osoba što je u ozbiljnom izdavaštvu veoma veliko no-no), ili ako jeste da su samo bacili letimičan pogled bez imalo rada i truda.

Da ne bude da blatim samo uredništvo, i kod sutora ima par propusta koji su mi boli oči. Pisanje nekim poluarhaičnim "jezikom", gde pojedine rečenice i dijalozi liče na bajke ili srpske narodne priče, a u isto vreme se prepliću sa potpuno modernim načinom izražavanja. Upućivanje na očigledno i objašnjavanje već objašnjenog su mi takođe zasmetali. Po mom skromnom mišljenju, to je danak neiskustvu samog autora, jer ipak je ovo Duškova prva knjiga.
U svakom slučaju, Dušku kapa dole, jer je i pored tehničkih nedostatka, uspeo da napiše veoma zanimljivo štivo i "naterao me" da jedva čekam nastavak :)

среда, 19. април 2017.

A sada nešto sasvim drugačije!!!

Gijom Muso - Central park i Devojka od papira

Prošle godine (2016.) negde u leto, došlo mi je da pročitam nešto što nije fantastika, horor, triler... sve ono što uobičajeno čitam. Zamolila sam dugaricu da mi donese neku knjigu koja ne spada u "moj žanr". Donela mi je tri knjige, dve koje se relativno poklapaju sa mojoj sferom interesovanja, a opet su drugačije, i Central park Gijoma Musoa. Prve dve knjige sam odmah pročitala, a Central park odložila na policu. Korica knjige mi nikako nije ulivala poverenje i pored sinopsisa koji je nagoveštavao neku vrstu misterije, trilera.
Priznaćete, za nekog ko je ljubitelj epskih bitaka, potraga, vila, vampira, zmajeva, straha i tome sličnih "gluposti", ova korica deluje itekako zastrašujuće. Imala sam utisak da će me čim otvorim knjigu iz nje  napasti ljubavna patetika, voli me-ne voli me sindrom, patnja i sve što ide u ženskaste knjige. Ali... Uvek postoji to ali. Krećem sa porodicom na odmor i pored garderobe, lekova koji su mi potrebni zbog klinaca, igračaka i ostalih potrepština pakujem i knjige - dve koje sam u tom momentu čitala i taj famozni Central park.
Nakon što sam završila knjige koje sam započela, smogla sam snage da krenem sa Musoom. Ljudi moji, iznenadjenja moga. Prosto nisam mogla da verujem šta ja to čitam. Progutala sam je za 5 dana i pored svih šetnji sa decom, posetama prijateljima i rođacima i ostalim aktivnostima koje prate kratkotrajni boravak u gradu u kom niste bili 2 godine, a imate milion ljudi da vidite i posetite.
No, da se vratimo knjizi. Muso me je kupio na prvu loptu. Dvoje totalnih stranaca se budi vezano lisicama na klupi u Central parku. Ona je policajka iz Pariza, a on američki džez muzičar. Ni jedno ni drugo nemaju blagog pojima kako su se tu našli, niti šta se dešavalo od prethodne večeri. Iako potpuni stranci, zajedno kreću u potragu za istinom i rešenjem misterije.
Celokupna potraga, tragovi koje usput nailaze, prepreke koje moraju da premoste... sve vodi veoma zaniljivom kraju.
Da, da... sad će neki reći, "Eto ti ljubavi!". I u pravu su. Tek na kraju dobijamo nagoveštaj da se ceo zaplet vrteo oko ljubavi i da je sve rađeno u njeno ime. Međutim, meni to nije bilo ni malo bljutavo kao što bi se moglo pomisliti da će biti. Dobila sam happy-end, a i što da ne. Pa i u mojoj miloj, dragoj, omiljenoj fantastici, knjige uglavnom imaju srećan kraj i sve češće je glavni motiv celog zapleta ljubav. 
Nakon pročitanog Central parka, sistematski sam kupovala Musoove knjige, zamislite na trafikama :) Napravila sam tako lepu kolekciju od nekih 7-8 njegovih knjiga koje strpljivo, na polici, čekaju svojih 5 minuta. 
Pre par dana, odlučujem da se opet malo družim sa čika Gijomom. Uzimam, po preporuci, Devojku od papira.
Tom je poznati pisac "Trilogije o Anđelima", koji nakon što ga ostavi velika ljubav Aurora, zapada u blokadu pisanja i odaje se raznim porocima. Pritisnut rokovima od strane izdavača da napiše treću, finalnu knjigu, dugovima, porocima... sve dublje tone u "ludilo", depresiju i apatiju. Jedne olujne noći, u njegovoj dnevnoj sobi se pojavljuje devojka, kao od majke rođena, i tvrdi da je Bili Doneli jedan od likova iz njegovih knjiga i da je upravo ispala iz njegove knjige. Njih dvoje prave pakt - Bili će mu pomoći da povrati Auroru, a Tom za uzvrat mora da dovrši troligiju. Uz pomoć lude jurnjave sa Tomovim prijateljima, bega od policije, krađe njihove celokupne imovine koja je stala u dva kofera, Biline iznenadne bolesti, sećanja na dramatičnu prošlost troje prijatelja, njihovih tajni koje isplivavaju na videlo... Gijom nas vešto vodi ka krajnje neočekivanom kraju koji ostavlja bez daha.
U ovoj knjizi ima malo više ljubavisanja nego u Central parku, ali mi to ni najmanje nije smetalo. Radnja je brza, scene su veoma dinamične i drže pažnju, dijalozi smisleni, a opisi umereni. Ovo je jedna od onih knjiga sa sindromom "Da pročitam još jednu stranu i idem na spavanje", a kad dignete pogled ono pola 3 usred noći.
Za mene, tvrdokornog fana fantastike,u bilo kojoj njenoj interpretaciji, Gijom Muso i njegove knjige su pravo otkrovenje. Nešto što iz milošte zovem "odmor za mozak".
Još samo ovo moram dodati. Nemojte suditi knjizi po koricama, jer one često umeju vešto da prikriju zanimljivo štivo koje se među njima nalazi :D

уторак, 18. април 2017.

Čitalac - novinar #4

Intervju Danica Bogojević, autroka romana Tajna Iskre


- Da li pratiš knjiške stranice i blogove? Da li si sarađivala sa nekim blogerom? (Isidora Kovač)
* Da, pratim više takvih stranica i blogova, i rado sarađujem sa njima. Ne bih sada ovde posebno izdvojila nikoga od njih, pre svega jer su svi zanimljivi na svoj način, i svi vredno rade. Ne doživljavam ih kao priliku za reklamu, već kao priliku da oslušnem svoje čitaoce.
- Smatraš li da izdavači treba da obrate više pažnje na blogove i stranice o knjigama, jer po meni, takve stranice rade bolju promociju i reklamu? (Isidora Kovač)
* Mislim da dosta izdavača već sarađuje sa raznim blogerima, i da su uvideli prednosti takve promocije. Sa druge strane, verujem i da su svesni činjenice, da zajedno mogu uraditi dosta na popularizaciji određenih žanrova književnosti. Pravi primer za to jeste upravo moj izdavač, Portalibris, koji je kroz saradnju sa blogerima, stranicama, pa i nekim festivalima, uspeo da epsku fantastiku i neke domaće autore, izmesti iz te neke rekla bih unedrground scene i predstavi je široj populaciji. Činjenica je i da je situacija u našim medijima, nažalost takva, da kvalitetni autori jednostavno teško dobijaju priliku da se publici predstave na taj način. Tako da su blogovi i stranice, po mom mišljenju uspešno popunili tu novonastalu medijsku prazninu.
- Primetila sam da pojedini autori burno reaguju kad ih ocene dvojkom, trojkom, četvorkom uz pristojno objašnjenje čitaoca šta mu se nije svidelo... Uostalom,ne može se jedna knjiga svima svideti. Kako se ti nosiš sa tim ocenama, kritikom? (Isidora Kovač)
* U suštini svi mi volimo da čujemo lepe reči za svoj rad, to je normalno i prirodno. Konstruktivna kritika je uvek dobrodošla, mi često jednostavno ne vidimo neke stvari u svom radu koliko god one bile očite. Istina je, da sam ja sebi najveći kritičar, i da dok radim na novom rukopisu, zaista samu sebe ne štedim. Kada se već izborim sa mojim kriterijumima, sumnjama i strahovima, i ocenim da nešto može pred javnost, ja sam onda spokojna. Meni je najvažnije da sam ja zadovoljna, a da li će se to sad nekome svideti ili ne sve je već stvar ukusa.
- Da li radiš na novom romanu? Možeš li nam odati nešto, radni nalsov, temu ili nam bar reći, koliko će žanrovski i struktualnobiti blizak dragoj nam Iskri? - Zoran Petrović
* Moj sledeći roman je završen i nadam da će izaći iz štampe do kraja ove godine, nema mnogo sličnosti sa Tajnom Iskre. Verujem da to neće mnogo razočarati ljubitelje epske fantastike koje je Iskra osvojila, jer je i to jedna magična priča o potrazi, ovoga puta za srećom i jednim hajdučkim blagom. Trenutno radim na rukopisu kome već par godina posvećujem pažnju, i on će zaista imati dosta elemenata fantastike, igram se sa religijama i u ovoj priči, sa našim verovanjima i sujeverjem, i biće to jedna neobična hrišćansko islamska saga, u kojoj je jedan derviš glavni junak, i ja se nadam da ću uspeti konačno da celu tu priču zaokružim i dovedem na nivo na kom želim da bude. Jako me iscrpljuje rad na tom rukopisu, moram da priznam. Takođe sam pre par meseci rešila da se posvetim i jednom svom starom sinopsisu za roman namenjen deci. Tako da se odmaram od neobičnog derviša, stvarajući čitav jedan novi svet na obalama reke Us. To mi je trenutno najveći izazov, jer se priča odvija u potpuno izmišljenom okruženju i sami junaci su izmišljenja bića. Ako na kraju uspem i da umilim jednu neobičnu ilustratorku da mi se pridruži u ovoj avanturi, verujem da ćemo uspeti da obradujemo ljubitelje bajkovotih priča svih generacija.
- Kada se očekuje izlazak novog romana i kakvu nam tajnu ovoga puta otkriva? - Mirjana Uzelac
* Želja mi je da se novi roman, Blago Cara Radana, pojavi do kraja ove godine, iz prostog razloga jer sam ga pisala kao jedan svojevrsni omaž Solunskom frontu, i to je eto moj način da obeležim prvi vek jednog tako važnog istorijskog događaja. U suštini to je priča o prijateljstvu koje se rodilo u ratu, o zabranjenoj ljubavi koja se rodila na snimanju filma o ljubavi (ovo je zapravo istinita priča iz 1936.godine), o skrivenom blagu Vučjeg Vojvode i pop Martina i to je priča o jednom ruskom monahu i njegovoj kornjači. Na kraju, i ovo je zapravo priča o svima nama, baš kao i Tajna Iskre.
- Kako je nastala ideja za knjigu? - Matija Martić
Želela sam da napišem ratni roman, u kome bi se čitava priča vrtela oko statue boginje života i samog života, koji je nažalost u svim ratovima bez obzira na razlog zbog kojih se vode, najveća žrtva. Tako mi se na tu moju ideju nadovezala priča o Retranima, jer su oni sudeći po starim hronikama zaista imali jedan takav barjak boginje života koji su kao amajliju nosili sa sobom u bitke. Istražujući o Retri, došla sam i do priče o grofu Janu Potockom, i iskreno potpuno me je opčinio. Tako je i taj neobični grof dobio svoje mesto u romanu. Na kraju mi je bio veliki izazov da celu tu priču povežem i sa raspadom SFRJ, a ja volim izazove, i eto, rodila se jedna komplikovana priča koja se proteže kroz tri veka.
- Koliko ti je vremena bilo potrebno za stvaranje ove price koja je dobro potkovana istinitim istorijskim dogadjajima i likovima? - Matija Martić
* Dugo je trajalo samo istraživanje, i moje upoznavanje sa određenim delovima istorije, jer nisam želela da mi se potkrade nekakva greška. To moje isčitavanje koje kavih knjiga i hronika, trajalo je oko godinu dana, a ostalo je, moram da priznam dosta tragova koje nisam ispitala, i koji me i dan danas kopkaju. Nažalost morala sam u jednom momentu ograničiti svoje istraživanje na određenu priču. Posle toga sam proces pisanja je bio neverovatno lak, i mnogo sam uživala radeći na rukopisu. I brzo sam ga završila, za nekih šest meseci je već bio spreman za pojavljivanje pred publikom.
- Da li je bilo teško uklopiti izmaštane likove sa pričom koja ima dobru istorijsku podlogu? - BookWitch
* Nije, jer u suštini sa moje tačke gledišta su i ti istorijski likovi zapravo onakvi kakve sam ih ja zamislila.Ovo je fikcija, i dala sam sebi tu slobodu da i njih malo izmaštam.

- Da li su dugo trajali pisanje i priprema romana? - Srđana Tešić
*Eto, da se ne ponavljam, mogla bih samo da dodam, da je sa ovim romanom najduže trajao proces njegovog objavljivanja. Skoro pet godina mi je trebalo da pronađem odgovarajućeg izdavača, i izdavača koji će rukopis objaviti u celosti baš onako kako sam ga ja i napisla i kakav imate priliku trenutno da čitate. Mislim da nisam pogrešila, što sam se čvrsto držala nekih svojih principa, na kraju krajeva strpljenje se uvek isplati.
- U tvojoj knizi su me oduševile scene bitaka, taktike i strategije, neročito bitke za Retru. Koliko ti je bilo teško da ih napišeš? Da li si možda imala neku stručnu pomoć oko toga, tipa neko vojno lice… i slično? - BookWitch
* Hvala na ovim divnim rečima! Moram da priznam da su te bitke nešto na šta sam ja jako ponosna. Nisam imala pomoć oko njih, one su plod moje ljubavi prema istoriji i izučavanju srednjevekovnih bitki, istorijskim romanima, arheologiji(koju sam i studirala) i na kraju one su plod mog strateškog razmišljanja. Što se tiče same odbrane Retre, nije bilo toliko teško, samo sam zamislila sebe opkoljenju na njenim ostrvima i zapitala se : Ok, šta sad uraditi, Germani stižu? Odgovori su došli sami.
- Da li smatraš da je teško biti žena pisac u Srbiji? Kojih to prednosti/mana ima? - BookWitch
* Pa iskreno, mi žene stalno se borimo sa stereotipima i predrasudama, ne samo u svetu književnosti. To je naša realnost. Mi smo valjda neki takav, čudan i težak narod. A da se ne lažemo, najveću krivicu za takvo stanje nosimo upravo mi, žene. Mislim da već prepoznajem pogled iza koga je skrivena pomisao: vidi slatka mala plavuša napisla nekakvu knjigu o ratu. Ali to mi je sada već smešno. Dešavalo mi se da i od strane svojih prijatelja muškaraca dobijem komentar tipa "E onu bitku si baš napisala muški". Ja to ne kapiram, ne razumem šta takve izjave zapravo znače. Gde piše da jedna dama ne može dobro napisati staru dobru scenu masovnog pokolja muškaraca na nekoj livadi!? A istina je i da stojim iza toga da sam eto recimo baš te bitke napisla ženski, jer sam eto žena, nije to bio moj izbor, ali uživam u tome. Pre svega sam čovek.
E sad, moram reći i da su ovo ipak retki primeri, i da realno barem u svom književnom radu nisam nailazila na neke velike prepreke, ili nipodaštavanje zbog toga što sam eto jedna žena. Naročito ne od strane svojih kolega pisaca. Mi se borimo svi na istoj strani, tako da nam je svaka žena Zmaj dobrodošla.
- Poznato je da mnogi pisci imaju raznih rituala prilikom pisanja, kakva je situacija sa tobom? Da li si pratiš određene tebi nitne korake ili jednostavno sedneš, „uzmeš olovku u ruke“ i pišeš? - BookWitch
* Uvek krećem sa jasnim ciljem, i prva stvar koju pišem je sinopsis. Zatim moram pronaći odgovarajuće kompozicije koje ću slušati dok radim na nekom rukopisu. Muziku koja liči na tu moju priču. Kad uspem da sastavim željenu muzičku podlogu onda je sve lako. Pustim muziku i radim, to je to. Rad na Tajni Iskre se na kraju sveo na slušanje samo jedne numere, mislim da sam je čula 100 000 puta. Na kraju sam i kontaktirala njenog komozitora i zahvalila mu se. To je bilo zanimljivo iskustvo, i neverovatno je da nije pomislio da sam potpuni ludak, već je bio iskreno srećan što je njegovo delo pomoglo stvaranju još jednog dela.
- Svi mi zamišljamo pisce kao neka natprirodna, nedodirljiva bića dok ih lično ne upoznamo. Koliko tebi kao piscu, znači druženje sa „fanovima“ i njihove mišljenje u vezi tvojih kniga? - BookWitch
Za mene je čitalac, zapravo neko koje odvojio značajan deo svog slobodnog vremena da bi pročitao nešto što sam ja napisla. I uvek ću biti neizmerno zahvalna, i radujem se svakoj prilici da razgovaram sa njima, da čujem kritike kakve god da su one. I moram vas razočarati, nisam neko natprirodno nedodirljivo biće, zapravo sam veoma često đžangrizava i mrgudna, no kad nisam u svojoj radnoj sobi sa svojim izmišljenjim likovima, druželjubljiva sam.
- Kada ne piše, šta Danica voli da čita? Omiljena knjiga, žanr, pisac? - BookWitch
Nemam omiljeni žanr. Sjajna knjiga je sjajna knjiga bez obzira na žanr. Izdvojiću samo neke pisce kojih se eto setim na prvu, jer ima isuviše onih koje volim: Viktor Igo, Salman Rušdi, Nil Gejmen, Saramago, Radoslav Petković, Goran Petrović, Pekić, Den Simons, Margaret Atvud, Bekim Sejranović, Jergović, Bulatović , Murakami, Markes, Zelazni, Asimov, Sjenkjevič, Kurt Vonegat, Tolkin, K.S.Luis, Kiš, Crnjanski, M.Selimović...
Najčešće se vraćam Jadnicima Viktora Igoa, i uvek je čitam sa istim žarom, eto verovatno mi je to najdraža knjiga još od prvog čitanja. Ljubav na prvo čitanje koja još uvek traje. Isti je slučaj i sa romanom Atlas opasan nebom Gorana Petrovića.
- Koje bi knjige predložila svojim čitaocima kao „must read“? - BookWitch
* Ovo je zaista teško i nezahvalno pitanje. Mogla bih nabrojati barem stotinu sjajnih dela. No, mislim da bi svakako svi trebali barem jednom pročitati: Bibliju, Talmud i Kuran. Grčku, rismku, nordijsku, slovensku, hindu mitologiju... To je osnov naše civilizacije, to su priče koje su nas oblikovale.
Naravno tu bi se našli klasici, Jadnici na prvom mestu, Ognjem i mačem H.Sjenkjevič, Majstor i Margarita M. Bulgakova. Za uspešan život u Srbiji morate čitati Domanovića, morate pročitati Seobe i Vreme Smrti, Hodočašće Arsenija Njegovana, Opsadu Crkve svetog Spasa.
Den Simonsov serijal Endimion i Hiperion, Hronike Ambera R. Zelazni, Rušdijeva Deca Ponoći, pa Letopisi Narnije. Nišči Vidosava Stefanovića je knjiga koja me je ostavila bez daha, Savršeno sećanje na smrt R. Petkovića je bilo i ostalo neverovatno otkrovljenje, Bašta, pepeo Danila Kiša je čisto uživanje. Kad padne noć H. Murakamia je knjiga zbog koje sam iz nekog neobjašnjivog razloga danima plakala.
- Reci nam nešto o Danici, nešto što misliš da bi tvoji čitaoci voleli da znaju, a što nije „vojna tajna“ :) - BookWitch
Hm, pa ja ne čuvam tajne ja ih otkrivam. Izgleda da sam neki dosadni čovek bez tajni. 

четвртак, 13. април 2017.

Ime vatre - Dimitrije Stevanovic

Kao što čovek 
ima pismo i glavu
tako i plamen
ima svoje jezike:

Ako predugačko
držiš ruku nad njim,
izgorećeš...

Ako, pak, prekratko
nećeš čuti njegovu priču.

Ako ovu knjigu 
čitaš od početka do kraja,
izgorećeš...

Ako je čitaš
od kraja ka početku, 
zapalićeš se.
Kada sam započela čitanje ove divne knjige, nisam ni slutila u kakvu se avanturu upuštam. Očekivala sam klasičnu epsku fantastiku, u stilu družina koja ima misiju, ili možda opet uplitanje staroslovenske mitologije... Međutim, sa svakom novom pročitanom stranicom moje predrasude su razbijane. Dobila sam ne jednu, nego dve družine sa misijom, ali ne onakvom na kakvu smo navikli, dobila sam junake, vampire, veštice i to kakve!!!, domaće i one ne toliko domaće životinje, koje su slične, ali i različite onima na koje svaki dan nailazimo.
Upoznajte mog omiljenog četvoruhog mačka - Gospodin Micko Mačak
Dimitrijeva vrcava mašta me je vešto vodila kroz svet za koji nisam sigurna da li je skroz nestvaran ili ima nekih dodirnih tačaka sam svetom u kom živimo. 
Na samom početku upoznajemo Dantea i Vatru, jednu, a u isto vreme i dve osobe, i Micka. Svaki dalji događaj, svaki novi lik koji je upleten u priču ima i te kako smisla i važnosti. 
Meni kao velikom ljubitelju vampira i veštica, najupečatljiviji delovi su bili sa vampirom Trajanom i njegovom naslednicom, Babom vešticom, koja čuva stado letećih kozica. Ti delovi su mi bili neverovatno bajkoviti, a i podsetili me koliko je Dimitrije duhovit :D
Tu su još i Družina Bez Kostiju, Družina Medveda, Plameni Vitezovi, Druni i jednostavno ne umem da kažem šta je na mene ostavilo jači o bolji utisak.

Kapiram, da je u kreiranju bitaka, Plamenih Vitezova i samog Gospodara Jula, Dimitriju u mnogome pomoglo poznavanje LARP-a i Cosplay-a, jer njegove bitke i opisi oružja i oklopa su jednostavno nestvarni!
Po mom skromnom mišljenju, domaća fantazi scena je sa Dimitrijem i njegovim prvim romanom Ime vatre, dobila predstavnika Dark Fantasy žanra koji može da stane rame uz rame sa svetskim facama. 

среда, 5. април 2017.

Tajna Iskre - Danica Bogojević

Prvi put sam za Tajnu Iskre, Danice Bogojević, čula kada je pobedila na PortaLibrisovom konkursu Vrata knjige 2016, godine. Nisam nešto preterano obratila pažnju na nju, jer sam kao i svi knjigoholici, imala podugačku listu knjiga koje su čekale da budu pročitane. Međutim, kao što to obično biva kada imaš višak slobodnog vremena ili sediš noću i čekaš da klincima spadne temperatura ne bi li i ti mogla da odeš na spavanje (mame će znati o čemu ja to lupetam), krstareći po Facebook-u i Goodreadsu, sve češće su mi izlazili postovi vezani za Iskru. Mic po mic, knjiga me je zaintrigirala. Krenula sam da čitam recenzije i čekam pogodan momenat da mi knjiga padne šaka. Dobra vila, Jovana Ristić iz PortaLibrisa, mi je ispunila želju i omugućila mi druženje sa Iskrom i Danicom.

Druženje sa Iskrom trajalo je nekih 15-ak dana, ne zato što je knjiga loša (dalekoooooooooo od toga), nego zato što sam je dozirala ne bih li što duže uživala u priči i likovima koje je Danica utkala u ovu predivnu priču. Na koricama, kao opis knjige stoji:

- Doživećeš Retru, grad na obali jezera, naseljen starim Slovenima, grad koji je čuven po svom hramu.
-
Zavolećeš grofa Jana Potockog, čuvenog putnika, pisca, slavistu i okultistu, i njegovu borbu za neku bolju Evropu i potragu za izgubljenjim blagom Retre.
-
Upoznaćeš i Valda, čoveka iz drugog, otomanskog sveta, igrom sudbine upletenog u burnu slovensku istoriju.
-
Setićeš se Koste i Srahinje i čudesnog spleta okolnosti koji je spojio u jednoj beogradskoj zgradi tri generacije socijalizma i gurnuo ih zajedno u vrtlog rušenja SFRJ.

Naravno, to nije sve. U ovoj knjizi imaćete prilike da čitate i o velikm bitkama. I to kakvim bitkama!!! Velikani istorijskih romana, poput Kornvela, Skota, Prestona…, bi Danici pozavideli na opisima bitaka. Iskreno, takve bitke i opise nisam očekivala ni pre ni nakon početka čitanja. Knjiga počinje lagano, upoznaje nas sa likovima i mestima koja ćemo pratiti i nagoveštava to „nešto“ što vezuje protagoniste iz daleke prošlosti – u vreme kada su umiveni (hrišćani) preuzimali primat na svetskoj sceni vere, bliže nam prošlosti – u vreme Poljske revolucije, i da kažemo sadašnjosti, jer taj period neki od nas veoma dobro pamte – vreme raspada bivše SFRJ. Veštim rezovima na najzanimljivijim mestima, interakcijom sa čitaocima (taj momenat mi se posebo svideo i bio WOW (((o:), likovima sa kojima možemo bez problema da se poistovetimo, bez obzira kojoj istorijskoj epohi pripadaju, radnjom, tj. pričom o potrazi za Iskrom, koju junaci shvataju veoma ozbiljno i pored toga što ni sami nisu sigurni da li tragaju za nečim materijalnim ili duhovnim ili pak plodom nečije maašte, knjiga mi je držala pažnju, terala me da je čitam, a u isto vreme sam imala želju da to čitanje traje što duže. Najviše sam uživala u delovima u kojima se pominje Retra, njenji stanovnici, gde se opisuje njihov način života i poimanje vere i Bogova. Pored opisa bitaka, u kojima sam posebno uživala, Danici skidam kapu i za istorijsku potkovanost, jer većina događaja koji su opisani u knjigama se zaista dogodila.
Da ja ne bih dalje davila i gnjavila, na kraju opisa knjige na koricama, lepo piše:

- Na krajju, upoznaćeš i samog sebe, i krenuti u potragu za Iskrom.



Srećno vam traganje!!!!

понедељак, 3. април 2017.

Čitalac - novinar #3

Intervju Ivan Branković, autor romana Prometejev dnevnik i Projekat Herkules


- Koji je radni naslov trećeg dela i kad ga možemo ocekivati u knjižarama? (Irena Ilić-Vasiljević)
* Trenutno su u opticaju dva naslova „Armagedon“ i „Apokalipsa“, mada može da se desi da mi padne i neki treći naziv na pamet do kraja knjige. Roman je i dalje u početnoj fazi, kostur priče je gotov, sad preostaje najduži deo a to je samo pisanje. Ne mogu još uvek da procenim kada će biti gotov, ali sigurno neću propustiti da vas obavestim.
- Otkud ljubav prema antičkoj mitologiji? (Irena Ilić-Vasiljević)
* Odrastao sam okružen enciklopedijama i knjigama, i od najranijeg detinjstva sam iz nekog razloga bio opčinjen baš antičkom istorijom i mitologijom. Mislim da sam u drugom razredu osnovne znao ceo grčki, rimski i egipatski panteon. Možda me je privukao taj njihov superherojski momenat, jer ja volim da kažem da su mitovi i legende u osnovi superherojske priče. Herkules je Supermen svog vremena.
- Zašto baš antrička, a ne npr. rimska, nordijska ili slovenska mitologija? (BookWitch)
* Pa sam mit o Prometeju je taj koji me ne povukao da krenem da pišem prvu knjigu, tako da sam osnovu i stavio u taj period, mada kod mene, mitologije se prepliću, pojavljuju se likovi i iz nordijske i iz egipatske mitologije.
- Koji lik iz mitologije ti je omiljeni? (Irena Ilić-Vasiljević)
* To je malo teže pitanje. Svaki lik ima neke svoje vrline i mane. Odisej ima svoje lukavstvo, Herkul snagu, Ahil neranjivost. Takođe svaki mit je prenosio neku svoju poruku, i izdvojiti jedan ili dva mi je potpuno nemoguće.

- Koji mit najviše voliš i zašto? Koju bi knjigu (a da nije tvoja) preporucio za čitanje? (Irena Ilić-Vasiljević)
* Prvenstveno nekog od naših pisaca fantastike. Smatram da imamo sjajnu scenu, tu su prvenstveno Aleksandar Tešić, Nebojša Petković, Dimitrije Stevanović, Miloš Petković, Zoran Petrović, Pavle Zelić i drugi koje možda sad nisam spomenuo. Što se mene tiče, ja dela Daglasa Adamsa, Terija Pračeta i Ernesta Hemingveja čitam na svakih nekoliko godina, i svaki put ih drugačije shvatim.
- Šta voliš, a šta ne voliš tj. prednosti i mane toga sto si pisac… (Irena Ilić-Vasiljević)
* Najveća prednost je ta što imam priliku da se upoznajem sa mnogo sjajnih ljudi, što me je to pisanje povezalo sa divnim čitaocima i piscima. Ja sebe ne smatram za pisca, ja volim da kažem da mi je pisanje hobi, što i jeste.
- Kako vidiš sebe za deset godina? (Irena Ilić-Vasiljević)
* Negde u Mikroneziji na čamcu u hladovini . Nekako sve mi za sad ide ka tome da ću živeti od rada na video igrama i pisanja, ja ću se truditi maksimalno da tako i bude. Voleo bih da eto napišem deset knjiga za toliko godina, ali neću biti razočaran ako to i ne uspem.
- Najčešće te upoređuju sa Den Braunom. Koliko ti to prija/ne prija i pomaže/odmaže u radu? (BookWItch)
* Slagao bih ako bih rekao da mi ne prija poređenje sa jednim od najvećih pisaca trilera, ali istovremeno mi je i malo neprijatno, jer imam tu svoju samokritiku koja stoji čvrsto pored mene.
- Sa kim bi voleo (ako bi voleo) da te upoređuju i zasto? (Irena Ilić-Vasiljević)
* Svako poređenje prija naravno, to znači da su ljudi u mojim delima našli nešto što ih podseća na određene velike pisce. Sa druge strane imam ponekad blagu nelagodnost, jer samo poređenje sa nekim velikim imenima ujedno budi i tu odgovornost prema čitaocima. Nekako shvatam ako im neko kaže da moji romani liče na npr. Glena Kupera, oni očekuju jednako dobar, ako ne i bolji triler.

- Da li si zadovoljan postignutim? (Irena Ilić-Vasiljević)
* Iskreno, pre tri godine kada sam počeo da pišem nisam mogao ni da sanjam o ovome što mi se dešava sad. Ja sam i više nego zadovoljan, i hvala svima vama čitaocima koji ste mi omogućili da se ovako sjajno osećam.
- Na koja pitanja traziš odgovore? (Irena Ilić-Vasiljević)
* Na koja ne tražim. Ja sam oduvek bio radoznao, oduvek sam želeo da znam odgovore na mnoga pitanja, a takav sam i sada. Oduvek sam pasionirano pratio najnovija naučna dostignuća. Jedna od mojih pasija je i istraživanje svemira, jer smatram da je razumevanje svemira ključna stvar za opstanak ljudske vrste. Takođe sam ubeđen da bi najveći momenat u našoj civilizaciji bio susret sa inteligentnom vrstom sa druge planete.
- Kako je uopste doslo do toga da napišeš i objaviš prvi roman?.(Irena Ilić-Vasiljević)
* Ja sam inače pisao pre ovoga neke kratke priče koje su bila obljavljene na par foruma. Kasnije sam se bavio književnim prevodom, i možda me je to povuklo da krenem da pišem nešto duže i ozbiljnije.
- Oduševljen sam strukturom oba romana, pa te molim, da objasniš proces stvaranja priče. Ako nije tajna, naravno. (Marko Radosavljević)
* Ja gledam da roman sklapam poput slagalice. Koristim Google sheet i ostale alate da bukvalno napravim „šemu“ cele priče, koju posle popunjavam napisanim scenama. Po meni to je neophodno, jer ja i sam volim knjige koje imaju dobro raspoređen ritam priče.
- Dali nam spremaš grafičku novelu u budućnosti? (Kristijan Kiki Šarac)
* Za sad ne, ali ne isključujem da će biti. Za sad imam samo nekoliko ilustracija.
- Koliko mogu da primetim, među našim piscima fantastike vlada veliko prijateljstvo i podrška, čak deluje kao da uopšte nema rivaliteta. Koliko je to tačno i koliko ti je ta podrška i prihvaćenost značila u samom početku? (Milica Cvetković)
* Mi se nekako gledamo kao drugari, ne kao konkurencija. Ja sam ponosan što poznajem te sjajne ljude, i mislim da mi mnogo možemo da naučimo jedni od drugih, i da samo zajedno možemo da držimo scenu na nogama. Takođe kada u startu imate podršku nekoga ko već ima svoju publiku to je samo dodatni plus.
- Da li je takav odnos uobičajen u književnom svetu ili smo mi ljubitelji fantastike zaista jedna posebna velika srećna porodica? (Milica Cvetković)
* Pa nekako svi smo mi pisci amateri, koji pokušavamo da proguramo te svoje priče u neku javnost, i jedni druge vučemo za rukav“, zovemo se između sebe po promocijama, šerujemo jedni drugima stvari na fejsu. Mislim da barem što se tiče fantastike, sujeta ne bi trebala da postoji, već je premala scena da bi se još i delila na „klanove“.

- Koliko si ponosan na svoje učešće u Lightstep Chronicles? (Milica Cvetković)
* Veoma. Kada sam počeo da radim prva misao mi je bila „au pa ja pišem nešto na engleskom, to je ono što sam oduvek želeo“. Rad na LSC me je naučio saradnji sa dosta ljudi na istoj ideji, naučio me da „profesionalno“ pišem, što mislim da je zanat zlata vredan. Takođe sam rad na tako šarenom univerzumu je zadovoljstvo sam po sebi.
- U kojoj meri je ostvarenje sna rad na jednom takvom projektu, pogotovo imajući u vidu globalnu kampanju, odnosno nepostojanje geografske ograničenosti? (Milica Cvetković)
* To je nešto što pre par godina nisam mogao ni da sanjam. Još uvek ne mogu da se priviknem na činjenicu da imam roman na engleskom zvanično objavljen.
- Koliko ti je rad na pravljenju kompijuterskih igrica pomogao u pisanju knjiga? (BookWitch)
* Pomogao mi je dosta. Jednostavno sam „pekao zanat“ sklapanja dijaloga, opisa, posebnih scena itd. Takođe sam naučio da se bolje organizujem, da pratim svoj rad na više nivoa.
- Da li pratiš knjiške stranice i blogove (sem Bookwitch)? (Isidora Kovač)
* Pratim dosta njih, imam takođe i nekoliko knjiških blogera na goodreads nalogu. Smatram da pisac mora da bude u toku sa onim što se izdaje i čita.
* Na ovo pitanje i ja (BookWitch) moram da odgovorim :D Ivan je glavni „krivac“ za moj blog i stranicu i neizmerno sam mu zahvalna na tome :D
- Da li si sarađivao sa nekim blogerom? (Isidora Kovač)
* Jesam sa dosta i blogera i internet stranica. Nabrojao bih samo neke: sf-serbia, Autostoperski vodič kroz fantastiku, BookWitch, Stsh book corner, Pogled iz Svemirskog broda, Roxelana, Ivana Milakovic i još neki koje sam možda zaboravio. Uglavnom sa svima sam imao pozitivno iskustvo. To su ljudi koji to rade iz zadovoljstva i koji su nekako bili ti koji su mi davali „vetar u ledja“ kada su obe knjige tek izašle.
- Smatraš li da izdavači treba da obrate više pažnje na blogove i stranice o knjigama, jer po meni, takve stranice rade bolju promociju i reklamu :) (Isodora Kovač)
* Apsolutno. Mislim da dosta izdavača još nije shvatila potencijal blogova i interneta uopšte. Blogeri su ti koji obezbeđuju taj preko potreban medijski prostor koji je na žalost uskraćen u „mainstream“ medijima, a i mi pisci tako možemo da „fokusiramo“ publiku koja bi stvarno bila zainteresovana za naše stvaralaštvo.
- Pogledala sam ti profil na Goodreadsu, i vidim da si ti prevodio Indija Plejs od Samante Jang (ako nije neka greška) Kako ti se dopala knjiga? :D (Isidora Kovač)
* Iskreno, nije to tip knjiga koje čitam. Sam stil nije loš, ali tematika nije neka koju bih dobrovoljno čitao.
- Pitanje u ime stranice Knjiga za dušu: s'obzirom da još uvek nisam pročitao tvoja dela (uskoro ću krenuti sa Prometejevim dnevnikom pa tu grešku ispravljam) pitaću nešto uopšteno. Da li će biti još nastavaka u okviru serijala? Da li planiraš li da napišeš trilogiju ili možda više knjiga? (Marko Jovanović)
* Pa sam „Prometejev Dnevnik“ bio je predviđen kao jedna knjiga, sad već imam ideju za treću, tako da ne znam. Ne mogu da predvidim, ali ako budem imao dobrih ideja, što da ne. Za sad se trudim da svaki deo bude zaokružena priča sa „cliffhanger“ krajem koji otvara ideje za nove priče.
- Svi likovi u delu su odlično obrađeni i jasno definisani. Za mene najupečatljiviji momenti su kada pratiš tok misli glavnog lika, a u vezi sa profesionalnim odlukama, obukom za agenta itd... Zanima me koliko od toga je prilikom pisanja bila stvar, da kažemo tvog predznanja iz oblasti funkcionisanja tajnih službi, koliko je bilo fikcije, intuicije i inspiracije, a koliko je bilo klasičnog istraživanja iz te oblasti? (Zoran Petrović)
* Bilo je kombinacija od svega po malo. Od mog zanimanja za celu tu tematiku koja seže još iz detinjstva, tu su naravno dela Dejvida Morela i Roberta Ladlama, kao i neke istorijske knjige, kao npr istorija MI6 Kita Džefrija. Sve tajne organizacije u romanima su potpuno plod te kombinacije i moje mašte, osim „Očinstva Kamena čije sam ime „pozajmio“ iz istoimenog romana Dejvida Morela kao omaž njemu.

- Šta ti je najviše zadavalo muke tokom pisanja? (Srđana Tešić)
* Svaka faza ima svoje muke. Možda sam najviše vremema potrošio na „spremanje“ scena. Pod tim mislim na ceo proces, od skupljanja fotografija same lokacije zbog što vernijih opisa, do pravljenja modela cele scene na kojoj bih isprobavao same ideje. Mislim da mi je najgore bilo kada sam shvatao da neke stvari koje sam zamislio jednostavno u stvarnom svetu ne bi bile moguće, a triler je takav žanr da sam morao da se trudim da učinim akciju što „realnijom“.
- Glavni ženski lik u obe knjige je tako lepo postavlje i portetisan. Koliko je tebi kao muškarcu bilo teško da stvoriš jednu jaku, nezavisnu ženu koja ume da razmišlja svojom glavom i dela u skladu sa momentom, a nije samo „dama u nevolji“? (BookWitch)
* Pa meni je sam taj momenat „dame u nevolji“ malo prevaziđen. Sa druge strane, želeo sam da svaki glavni lik bude jaka osoba, bilo da je muško ili žensko. Sa druge strane njena priča je takva da je ona morala da bude jaka da bi sve to prošla.
- U prošlosti si radio kao urednik i prevodilac u jednoj domaćoj izdavačkoj kući. Koliko ti je to iskustvo značilo u pisanju, a kasnije i u izdavanju romana? (BookWitch)
* Da nisam radio u „Otvorenoj knjizi“ sigurno ne bih krenuo da se bavim pisanjem. Mnogi mladi pisci danas ne znaju kako funkcioniše sistem izdavanja i plasmana knjiga, što je veoma značajno. Ja sam eto zahvaljujući „Otvorenoj knjizi“ već bio u književnim tokovima kada sam se odlučio da počnem da pišem, a i oni su bili ti koji su mi dali šansu da izdam prvi roman.
- Svi mi zamišljamo pisce kao neka natprirodna, nedodirljiva bića dok ih lično ne upoznamo. Koliko tebi kao piscu, znači druženje sa „fanovima“ i njihove mišljenje u vezi tvojih kniga? (BookWitch)
* Ja jednostavno osećam odgovornost prema svim ljudima kojima se svidelo moje pisanje, i njihovo mišljenje mi je na jako visokom mestu, jer da nema čitalaca, ne bi bilo ni pisaca. Čitalac je često u pravu, često neko ko prvi put čita vidi nešto što ni ja, ni urednik, ni bilo ko umešan nije video. A sebe ne smatram ni za pisca, kamoli za natprirodno biće.
- U toku pisanja, da li se isključivo oslanjaš na svoje instinkte i maštu, ili prihvataš sugestije ljudi sa strane (urednika, prijatelja, fanova…)? (BookWitch)
* Naučio sam da se nikada ne oslanjam na svoje instinkte. Postoji jedan problem u našem mozgu, a to je da kada mnogo dugo radiš na nekom tekstu, prestaneš da budeš objektivan o njemu, i to u obe strane. Neke stvari koje su loše ti izgledaju dobro ili obrnuto. Zato je meni jako bitan taj momenat da roman pročita što više ljudi pre objavljivanja i da mi što više njih da neke sugestije. Jednostavno mislim da je to neophodno i da time samo povećavam kvalitet samog romana.
- Koliko si sujetan? Da li te pogađaju loše ocene i kritike? (BookWitch)
* Ne smatram sebe sujetnom osobom. Nemam ništa protiv ako se nekome ne sviđa to što sam ja pisao, svako ima sopstvene afinitete i to je ok. Takođe prihvatam svaku dobronamernu kritiku i pokušavam iz svake da naučim i da poboljšam svoje pisanje.
- Znamo da voliš da posećujes Festivale fantastike, promocije, sajmove, uopšte gradska dešavanja vezana za knjige. Da li si to radio i pre izdavanja knjiga i koliko misliš da su takva dešavanja važna za pisce i promociju njihovih dela? (BookWitch)
* Na sajmovima knjiga sam godinama redovan, što zbog toga što sam pasionirani čitalac, što zbog posla. Konvencije sam posećivao, ali ne toliko često kao sad. Konvencije su sjajni događaji, jer dolazi mnogo i čitalaca i pisaca, i jedinstvene su prilike za druženje i razmenu iskustava.
- Da li iz „tabličnih igara“ može da se izvuče neka inspiracija za možda neku tvoju buduću knjigu? (BookWItch)
* Pa ja sam veliki fan „tabličnih igara, i često me neke stvari u njima inspirišu za pisanje. Neka taktika, neki način razmišljanja ljudi koji igraju mi je uvek zanimljiv. Naravno, ako se radi o nekom RPG-u, svaki RPG je roman za sebe.
- Za koga ces da glasas? :-) (Irena Ilić-Vasiljević)
*
#SamoJako :D :D :D