четвртак, 1. фебруар 2018.

Jedno đubre manje - Đorđe Bajić

Sin jednog od najpoznatijih beogradskih tajkuna odlazi na uobičajenu proslavu svog rođendana u čuveni noćni klub. Ta uobičajenost podrazumeva obilje golih devojaka i alkohola. Međutim, gutljaj najskupljeg šampanjca dolazi mu glave i on se ubrzo, otrovan, stropštava na pod. Slučaj za inspektora Limana. Nikola Liman, inteligentan i pomalo okrutan isnpektor, ulazi u komplikovan i korumpiran svet Mitra Krstića i njegovog otrovanog sina Milidraga, u svet prevara, laži i demonstracije moći...
Odmah da vam kažem, bez okolišanja, uživala sam u ovom romanu!!! Vratih se svojoj ljubavi iz tinejdžerskih dana - krimićima. 
Romanom Jedno đubre manje, Đorđe Bajić, potvrdio je moje mišljenje da je majstor krimi/triler žanra, da će na tom polju izrasti u jednog od najvećih i ponosno moći da stane rame uz rame sa svetskim kolegama. 
Često mi se dešava dok čitam neki roman domaćeg autora, da ga u glavi prevodim na engleski. Pored toga što bi savršeno zvučao na Engleskom jeziku, roman je i izuzetno filmičan. Prizori i scene su izuzetno realni, likovi su ljudi od krvi i mesa, nema nepotrebnog preterivanja i poetskih opisa. Kratko i jasno, a opet zapetljano.
Dok inspektor Nikola Liman istražuje slučaj trovanja i ubistva Milija Krstića upoznajemo noćni život Beograda, noćni klub Opsesiju, zaposlene i porodicu vlasnika Stanića, zvanog Matori, porodicu tajkuna Krstića i lešinarske novinare spremne na sve samo da dođu do senzacionalističke priče. Koliko god vešti bili u pogađanju, ma koliko vam intuicija radila 200 na sat, do samog kraja neće vam biti jasno ko je i zašto ubica. Jer u ovom romanu svi su nevini i svi su krivi podjednako, uzročno posledične veze su jake i zbunjujuće za protivnika/čitaoca i to je ono što mu daje posebnu čar.
Jedan maleni detalj, koji nekome neće značiti ama baš ništa, urezao je ovaj roman duboko u moje srce :D Jedan od likova živi na Zvezdari, u kraju u kom sam rasla i odrasla i gde sam živela 30 i kusur godina. Đorđe Bajić je tako verno opisao ulice Severni bulevar, Cvijićevu i Dimitrija Tucovića, da sam se na momenat vratila u detinjstvo i veoma živo videla sve prizore tog divnog dela Beograda. Da, da... Uhvatila me je nostalgija, nedostaje mi moja Zvezdara :D
Đorđe Bajić (1975.) je pisac i filmski kritičar iz Beograda, profesor srpskog jezika i književnosti i magistar teorije umetnosti i medija. Autor je romana Ostrvo prokletih (2010, Paladin) i Žuta kabanica (2013, Čarobna knjiga).
Roman Jedno đubre manje izdala je Čarobna knjiga 2015. godine.

Нема коментара:

Постави коментар